This is a digital copy of a book that was preserved for generations on library shelves before it was carefully scanned by Google as part of a project
to make the world's books discoverable online.
It has survived long enough for the copyright to expire and the book to enter the public domain. A public domain book is one that was never subject
to copyright or whose legal copyright term has expired. Whether a book is in the public domain may vary country to country. Public domain books
are our gateways to the past, representing a wealth of history, culture and knowledge that's often difficult to discover.
Marks, notations and other marginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long journey from the
publisher to a library and finally to you.
Usage guidelines
Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated querying.
We also ask that you:
+ Make non-commercial use of the file s We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for
personal, non-commercial purposes.
+ Refrainfrom automated querying Do not send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine
translation, optical character recognition or other areas where access to a large amount of text is helpful, please contact us. We encourage the
use of public domain materials for these purposes and may be able to help.
+ Maintain attribution The Google "watermark" you see on each file is essential for informing people about this project and helping them find
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it.
+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just
because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of
any specific book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner
anywhere in the world. Copyright infringement liability can be quite severe.
About Google Book Search
Google's mission is to organize the world's Information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers
discover the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full text of this book on the web
at |http : //books . google . com/
cS/ai/ č^€^, /3, fyj
<VARD COLLHC.H LIHRARV
Bought with theincome of
THEKELLERFUND
Bequeathed inMemoryof
JasperNewton Keller
Betty Scott HenshavvKeller
Marian MandellKeller
Ralph HenshavvKeller
CarlTilden Keller
I
II =Žll/OTIWlj.
P'\UW 5T005A
vfl I 51"
. RUJMR tOU7. UD>'
DR. STIFPfiN nf?TNeft
m
(fii "J
4'>^?-n/
Sb^
/'e^'T^ -
xv= ZIUOT I RAD i
'AULA 5T065A
HRUftT5K0Q PJESNIKA I SUECENIKH .-; :
(01.
//
UZ STOQOPiSNJU OBUETNICU NJEQOUn
ROi^ENJfl I OTKRILA SPOMEN -PLOCE
= 22. RUJNA 1907. U PUBRAUICI ==
ritlRCDIO
DR. STJEPAN ORTNER
^MgL
SA SLIKAMA
190
ZflQREB 1907
IZDANJE KNJIŽARE I PAPIRNICC U KORIST KLUBA
= (iRILO-MCTODIJSKin ZIDARA (5lMUNI<^ 1 DRUQ) =
TISAK ANTUNA 5CM0LZA
/Eč^
V
Pripomcnak.
Mjeseca lipnja t. g. ,,članovi družbe hrv.
Zmaja'* jednoglasno prih vatiše moj
prijedlog, da se zaslužnom hrvatskom pjesniku
i svećeniku Pavlu Sto6su — drugu, prija-
I telju i pomagaču Ljudevita Gaja, koji se javio
[pjesmom, još prije narodnog preporoda — po-
digne spomen-ploča u Dubravici na kući u
, kojoj se rodio.
Budući da se pri toj prilici osvježuje iz-
minula stogodišnja obljetnica njegova rođenja,
odlučio sam pribrati i u knjizi izdati, što je znano
životu i radu njegovu. Pri tome nijesam žalio
truda i vremena, samo da priberem, što se
pribrati moglo, i to evo iznosim u ovoj knjizi.
Knjizi sam dodao probrane Stoosove pjesme i
druge sastavke.
-.ili -
O Pavlu Stoćsu pisao je u »Katoličkom
listu c g. 1862. Nikola Folnegović, u »Glaso-
nošic g. 1862. Gjuro D e ž e 1 i ć, u »Viencuc
g. i883. Radoslav Lopašić, u »Albumu gla-
sovitih Hrvata € Milan Grlović i napokon u
»Preporodne Dr. Gjuro Šur|min. Ovi sastavci
služili su i meni. Osim toga pribrao sam pri-
lično i novoga materijala, koji mi je dobro došao.
. Zato najljepša hvala svima, koji su mi čime
pomogli napose sadašnjem župniku u Pokupskoro
V. g. Janku Rogozu.
Predajući ovu knjigu na ruke hrvatskoga
naroda, iskreno želim, da je rado u dokolici
uzima u ruke, jer će u radu Stoćsovu naći uz
utjehu i mnogo pouke u ljubavi i radu i pobude
za rođenu grudu i materinsku riječ.
U ZAGREBU, 22. rujna 1907.
Dr, Stjepan Ortner.
— IV -
c^a^t^^^^ ^<ćyj^
J^^^^>-ci!xr
Paoao Stoos.
(1806.— 1862.)
U noći mi lučemica
U zoru sjaše danica
Kad sipah iskre čustva mog
Na list do lista u sveti slog.
Mom rodu, da se u grudi,
K prosvjeti ljubav probudi,
Da s tople neba iskrice
I proste crpe žar kolibice. **
Pavao Stođs.
fna njivi, što je otadžbinom zovemo, sije se i žanje.
Mi žanjemo, što su sijali naši vrijedni pretci, a si-
jemo, da što žanju naši potomci. Jedno i drugo, ako je
praćeno čuvstvom zahvalnosti stvara potrebne dobro-
čince narodu i domovini. Zahvalnost je rajsko bilje —
i kako pojedinci ljudi tako i cijeli narodi dužni su
svojim dobročincima uvijek zahvalni biti, njihovu uspo-
menu štovati i svježu potomstvu predati.
Jednu takovu uspomenu osvježujemo sada u znak
stogodišnje obljetnice od srećnog onog časa
po domovinu Hrvatsku, što je u ljupkoj zagorskoj po-
tieušici u Dubravici ugledao svjetlost bijeloga dana
— Pavao Stoos, skrban i oduševljen radnik na
- V —
njivi narodnoj, rodoljubni pjesnik, uzoran svećenik naj-
vjerniji drug i pomagač preporoditelja Ljudevita
Gaja.
Iz dragog seljačkog doma, na kom će se o t k r i-
ćem spomen-ploče dati pošta nspomeni jednome
od prvih sinova hrvatskog naroda — napose našeg
Zagorja — izišlo je narodu na rabotu pravo narodno
dijete, puno biserja uma i srca, da njim možno kasnije
posluži dragoj ali tužnoj domovini. Iz zagorskog luga
prhnu slavuj krasni na milotne brežuljke što ga okru-
žuju. Tu sa visa, otkud vida ima, naslađuje oči po di-
votnoj onoj dubravi svoje domaje i po svim stranama
mile domovine Hrvatske i susjedne Štajerske, da ih
spozna pak da kasnije slatko narodu poje kao slavuj
s jelice i gorske grančice svoje: o domu i rodu, o lju-
bavi i slozi, o junaštvu, o narodnosti, o slobodi, da
svojom pjesmom budi veliku i toplu ljubav za temeljima
narodnim, za rođenom grudom i miaterinskom riječi.
Ne zaboravimo nikad, da smo baš u njegovim pjesmama
našli zalog bolje budućnosti, jer se on javio u času, kad
je bio narodu hrvatskomu najpotrebniji u prvo naj-
zanosnije doba preporoda (1835. — 1843.), ^ ^ prije.
Kako se već u malena Pavla razvijao sveti žar
domovinske ljubavi, ljepše nego bismo mi umjeli, riše
nam sam u svojoj pjesmi „Domovina* .. kada veli:
Oj hrvatske krasne gore
Je li sviet što ljepšeg zmore?
Vi ste očim mojim mile
Negda prve se otkrile.
Komaj s zipke ziđem diete
Kad na vrhe vaše svete
- VI —
Nesla me je dobra mati
Da navčim se vas poznati.
Blažen breg, na kom je stala,
Gdje na rukah me držala
Kazajuća mi nizine.
I dalekih gor planine.
Na koncu dirljive ove pjesme pita Pavle majku
svoju :
Bu li mamo — ova Tvoja
Domovina kada moja,
Gdje se sve u Bogu ziblje,
Trava cvete, drevlje giblje?
„B ude'" reče i od hipa
Domovine v srce kipa
P r i j e 1 s e m, o majko mila,
To je vse tva ljubav bila.
Već ovi nam stihovi nježne pjesničke duše govore,
kaki će to dobri vojak domovini biti. Ure i dnevi pre-
živjeli na ognjištu narodnog življenja svoga rodnoga
kraja obilno su utjecali na pjesničku dušu našega Pavla.
Ako i otrgnut od ovoga mjesta rođene grude tisuće i
tisuće puta kad mu ponestalo poleta i snage dolijetale
su njegove misli do grude narodnog vrela, do onog
rajskog kraja te našle ono, što ga je jačalo i odušev-
ljavalo žarom svetim za sve dobro i lijepo hrvatskoga
naroda. Evo kako sam kazuje u pjesmi ljubav i čeznuće
za rodnim krajem :
„A h gdje si rodnog mjesta kraj
On žive vjere zavičaj?
- VH -
A h g dl j e s i g* d j e s i m i 1 i c V i e t
S mog perivoja mladih liet.
Još ona polja, doline
J livadice nevine
Zrak čisti i gorice slast.
Ozašt'ostavih t^, za tu prepast."
Dokazuje to Pavlov sav život i sav njegov rad i
nastojanje, koje želimo uz ovu narodnu slavu osvježiti,
te izvršiti dužnost zahvalnosti spram uspomeni muža,
koji je stupao i svim žarom pjesničke duše radio riječju
i činom u prvim redovima onih muževa, koji su počeli
pjesmom i govorom buditi hrvatski narod iz narodnog
mrtvila, muževa, kojih ide čast i slava za sva vremena.
Zato im je i I. K o z a r a c uskliknuo :
Slava njima, koji iz sna
Hrvatsku nam probudi še,
Koji vatrom srca svoga
Pol joj sv'jeta otvoriše!
*
Konac osamnaestoga i početak devetnaestoga sto-
ljeća onaj je odsjek u vremenu povijesti hrvatskoga
naroda, u koji mišlju najradije zalazimo, o svemu rado
slušamo, još radije ispitujemo, jer osjećamo potrebu
onoga oduševljenja, ljubavi i rada za naše dneve.
Odsjek je taj u istinu odsjek tuge i radosti, mrtvila
i probudjenja. Tužan, jer nam riše žalosno stanje do-
movine potkraj i8. i početkom 19. stoljeća. Kad je na-
rodna svijest, koja je preduvjet svakog pravog narodnog
života, poluga društvene snage svakoga naroda, tvrdo
spavala, te se je kao i narodni hrvatski jezik samo po-
nješto čuvao u najnižim slojevima naroda. —
- VIII -
Tudjinština je potpuno gospodovala u svem javnom
životu. Madžarska je htjela pomadžariti sve narodnosti,
koje su s njome medjašile. Prvi na udarcu bili su Hr-
vati. Teško je spominjati ali istinito, da su težnje Ma
džara podupirali sami hrvatski plemići, od kojih
su mnogi bili u rodbinstvu s madžarskim plemićima.
Samo tako možemo tumačiti, da je sama županija va-
raždinska god. 1830. zaključila, da se madžarski jezik
ima uvesti u škole srednje, a sabor od iste godine, da
se madžarski jezik uvede i u pučke škole, da ne može
biti učitelj, tko ne zna madžarski. Djeca, koja ne znadu
madžarski, ne će biti primljena u latinske škole. Ta-
kova je tužna bila slika nekoć slavnt; države Hrvatske
pod konac 17. i početkom 18. stoljeća. U takom ža-
losnom stanju javlja se slijedeće god. 1831. Pavao
S t o o s mlad, plemenit, idealan mladić-klerik, te
tuži nad svojom domovinom u pjesmi ovim riječima:
S kraljevinom skupa glas moj prohaja,
Nit gdo u srcu se zato kaja;
Narode druge svetlost opstira
A mene crna senca potpira
Drugom vre sunce svijeti po noći.
Mu tmicu po danu pipat je moć.
Narod se drugi sebi raduje,
As menom sinko moj se sram uje;
Vre i svoj jezik zabit Horvati
Hote, te drugi narod, postati.
Toj elegiji prvotni je naslov Nut novo leto,
niati — sin — zor ja tiskana godine 1831., a ka-
snije je preštampana u Danici g. 1835. pod naslovom
Kip domovine vu početku leta 1831 . Po ovoj
pjesmi, koja će ostati sačuvana u hrvatskoj književ-
nosti u baštini kao najvjerniji dokaz i tumač onih tužnih
- IX -
vremena hrvatske domovine, kad joj je bilo da izdahnc^
upoznali smo iznaj prije svi Hrvati Stoosa, a upoznat
će ga i potomci naši. U njoj plače iskren hrvatski do*
moljub nad tužnim stanjem svoje domovine ali ujedno
i njome budi sinove što spavaju, da se skupe pod jedan
barjak, pod kojim će ići u boj za narodnost i slo-
bodu domovine. U toj pjesmi opisuje domovinu
kao kraljicu skinutu sa prijestola, koja sada kao pro*
sjakinja traži mjesta, na kojima su hrvatski kraljevi obi-
tavali, i plače njihovu sudbinu. Pjesma je ova ispjevana
dakako u kajkavskom narječju i posvećena Josipu
K uš e vicu, prabilježniku kraljevine Hrvatske i Sla-
vonije, mužu vrlo učenomu i rodoljubnom, koji je gla-
sovitom svojom knjigom : De municipalibus juribus et
statutis regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniac
slavno branio pravo ovih kraljevina.
Gaj nam pripovijeda, da je u Pešti 183 1. čitao taj
tužni kip nekim Bugarima, koje je tako dirnula tužna
slika kraljice, da su svi nad njome proplakali.
Prije nego dalje podjemo na život i rad Pavlov,,
treba da pomenemo ono, što nam je iz njegove mla-
dosti poznato. Pavao Stoos rodio se g. 1806. 10. pro-
sinca u malenom seocu Dubravici u župi R o z g o ko-
taru klanjačkom u Zagorju od oca Martina i majke Ane
rodjene N e m č i ć. Njegovi su roditelji bili slobodnjaci
cesargradski i dosta imućni. No uza sve to nijesu htjeli
darovitog P a v 1 a, koji je svršio pučku školu, kakova
je bila u Rozgi, na dalnje nauke dati, već su ga pridržali
kod kuće. I on ostane doma pastirom. Roditelji mu
dali lijepu torbicu, o kojoj je rado i sam za života pri-
povijedao. Domala se zasitio službe pastira, pak ne
mogavši odoljeti želji za naukom, jednog dana g. 1821
nestane ga. Otišao je s^m u Zagreb, našao zaštite i tako
došao u gimnaziju. Kasnije je došao u nadbiskupsko
SiFOtište, a odavle u sjemenište.
*
Svršivši svoje nauke odličnim uspjehom, bude dne
i8. kolovoza 1833. zaredjen od biskupa Alagovića. Isti
dan s njime zaredjeni su medju ostalima Josip K u n-
d e k, Josip M a r i ć i Stj. M a t k o v i ć, prvi kašnje
poznati hrvatski misionar u Americi, drugi i treći kao
potlašnji kanonici zagrebački. Prvu je sv. misu čitao u
župnoj crkvi svog zavičaja u R o z g i. Tadašnji vlasnici
dobra Mokrice (Mikuletec) prirediše mu u čast sve-
čanu gozbu.
Već kao djak gimnazije počeo je slagati latinske
pjesme. Prvu je štampao kao filozof, te se javno istaknuo
latinskom odom u smrt biskupa Maksimilijana Vrbovca
g. 1827., a zatim je pozdravio novog biskupa Alagovića
i stupio 1828. u zagrebačko sjemenište kao klerik. Kao
klerik ispjevao je g. 183T. i izdao kod 2upana u Zagrebu
svoju tužaljku za banom Gjulajem pod naslovom
Noć hrvatske zemlje. God. 1832. opjeva imenovanje
kanonika Paleščaka, a g. 1833. oplaka smrt najznanjeni-
tijeg hrv. pisca i rodoljuba iz predgajevih vremona
Tome Mikloušića: Glas kričećeg vu puščini hvr-
vatskoga slovstva po smrti domorodca najdragšega To-
maša Mikloušića i proslavi Protuletno slavoglasje prcč.
g. Josipa Mihalića, zagrebačkog kanonika. U toj je
pjesmi nastojao prikazat kakvo je bilo jadno stanje lite-
rarno u Hrvatskoj. Odlikovao se lijepim uspjehom, pak
su mu dopustili da svrši treći i četvrti tečaj
bogoslovije u jednoj godini. Isprva je pjevao jezikom
tudjim, u kojem je usisao u školi misli svoje, ah na-
skoro poleti vila njegova i u ruhu slavenskom. Duh
narodnosti i slavenske uzajamnosti prenu se iz dugoga
XI
mrtvila i obuze plemenitu dušu Pavlovu i njegovih nje-
kojih drugova u sjemeništu i vani.
Ako i ne znamo ništa izbliže o onim godinama,
koje je naš Pavao proveo u šjemenišnim zidinama, mo-
žemo već po Pavlovu radu zaključivati, da su i tu svje-
tlucale prve iskre novih ideja. To više, kad znamo, da
je Ljudevit Gaj već g. 1830 došao u sjemenište,
gdje je našao vatrena bogoslova Pavla Stoosa.
Pjesme, što ih je Stoos ispjevao kao klerik, ma
bile i prigodnice, mladbmu su Stoosu pribavile još
prije oficijelnog književnog preporoda hrvatskoga
ugleda i priznanje medju tadašnjom inteligencijom.
Stoosa najprije pridržaše kao kapelana u biskup-
skom dvoru, gdje su ga vrlo voljeli, jer je bio jedan od
najsposobnijih mladih svećenika. Uzato je bio vrlo
marljiv, pak je izvrsno naučio uz m a t e r i n s k i jezik,
latinski, njemački, madžarski i fran-
c e s k i. Otada pa sve do god. 1842. kad je postao žup-
nikom, vršio je on različne službe u Zagrebu. Bio je
najprije 6 mjeseci kapelan i kateketa kaptolske pučke
škole, upravitelj župne crkve sv. Marije, zatim zapri-
segnuti podbilježnik i bilježnik duhovnog stola, te na-
pokon od g. 1838. biskupski tajnik. Kao takova susre-
ćemo ga u različnim župnim spomenicama kao pratioca
biskupa Haulika kod potvrda. — Bio je 5 godina pro-
fesor filozofima i propovjednik na akademiji od gon.
1838.— 1842.
Mlad svećenik svojom bogatom klasičnom naobraz-
bom, poletan, vješt i okretan baš ovih godina izašao je
na glas i svojim, radom poslužio ponajbolje svomu na-
rodu. Može se reći da je svakom važnom činu po domo-
vinu sudjelovao uz prvake narodnog preporoda. Gaja,
Demetra, Vraza, Rakovca.
- XII —
Već g. 1834., kako je Vukotinović zabilježio, sastanu
se u Zagrebu, na čelu dr. Lj. Gaj, Rakovac, V. Babukić,
D. Demeter, A. Derkos, P. Stoos, Vakanović, Utješe-
nović-Ostrožinski i Lj. Vukotinović na višekratne dogo-
vore i konačno ustanovljenje rada svoga.
Njegove su domoljubne pjesme pune duha, pune
vatre i ljubavi za rod i slobodu, budile narod iz duševna
sna i raspirile iskru pravoga rodoljublja. Izvan svake je
sumnje, dia su ponajviše Stoosove pjesme u Hrvata pro-
bile put do narodne svijesti i uspirile u njih onaj
žar, koji se je kasnije tako silno pojavio u riječi, pismu
i djelu.
O toplo njegovo srce i prvaka Ljudevita Gaja, tih
dviju naših Zagoraca, upalila se srca mladih Ilira u sveti
plam domovinske ljubavi. Tu se svak natječe, da što
može prinese na oltar domovine.
Cim je Gaj pokrenuo svoje novine, eto i Stoosa
u njegovu kolu kao proroka narodne sloge. Osobito
valja istaknuti, da je Stoos nastojao da domorodne
pjesme što više prodru u narod. Da se širi pro-
svjeta u narodu, diao je više puta oduška i pobude. Kao
tajnik i obrednik dvaju biskupa svojski se brinuo, da
svećenstvo prigrli prve časopise, hrvatske. Njegova je
ponajviše zasluga, što je biskup zagrebački preporučio
svorato svećenstvu narodno knjištvo i novine, bez koje
preporuke slabo bi prošli u ono doba svi narodni po-
kreti i pothvaćanja. Veliku je brigu imao za klerike a
sjemeništu. K njima bi dolazio, njih bi savjetovao. Oni
b: se u svim važnim pitanjima na nj obraćali.
Koliku je sebi privrženost stekao medju njima, do-
kazuju zapisnici zbora duhovne mladeži, u kojima je za-
bilježeno n. pr. mjeseca studenoga g. 1837. Danas bi
pi očitan list, kojega društvu pisaše visokoučeni i časni
- XIII —
gospodin Pavao Stoos, bilježnik consistoriitma biskupije
zagrebske i bi odlučeno, da mu se ima odgovoriti. Na-
lazimo u programnim točkama različnih koncerata, što
ih je priredila duhovna mladež u sjemeništu, po gdjc-
koju pjesmu Stoosovu. Dokazuje nam napokon ovo
oprosno pismo, kojim se filozofi t. j. klerici dijele od
svoga učitelja. Pismo je pisano latinski, a sadržaj mu
je ovaj :
GOVOR,
kojim se je sa poglavitim, veleučcnitii i velečasnim go-
spodinom
Pavlom Stoosom,
svećenikom slavne dieceze zagrebačke, tajnikom pre-
uzvišenoga gospodina biskupa zagrebačkoga i županije
zagrebačke i varaždinske, prisjednikoii sudbenoga stola,
ekshortatorom, namjesnim profesorom religije, pre-
re vnim patriotom, treće nedjelje poslije Uskrsa
u ime cjelokupne akademičke mladeži najsrdačnije
oprostio.
Pavao Kamenar,
slušatelj II. godine filozofije.
U Zagrebu.
Prepisao Nikola Gašparović, filozof 2. god.
Foglaviti, veleučeni i visoko štovani gospodine, za nas
sve najvećega počitanja vrijedni!
Premda ja znadiem, da meni kao najneznatnijemii
izmedju učenika nedostaje, pače posve manjka one rje-
čitosti, kojom bismo Tebi mogli iskazati dužnu za-
hvalnost, nuka me ipak srce, da Ti barem nekoliko riječi
prigovorim.
Došao je na im;e onaj dan^ gdje treba da Tebi, pre-
vri jedni mužu, naše zahvalno srce otkrijemo, te da se
u svoj odanosti sjetimo neumrlih zasluga Tvojih prema
svim nama. Premda znadem, da svojim slabim rječima
— XIV —
B
c
C
3
O
Đ
•a
'c
c
3
ne mogu dovoljno ocijeniti Tvoje zasluge, ipak za.-
htijeva pravednost, da na vječna vre-
mena pjevamo Tebi hvalu i da Ti se di-
vimo.
Ne spominjem ovdje Tvoga divnoga poznavanja
povjesti, niti Tvoga promicava duha, kojim iz daleka
predviđaš budućnost te joj divnom »^jegurnošću predu-
srećeš, ali ne mogu dovoljno prodičiti
Tvoju razboritost oko uzgoja našega i
Tvoje očinske brige, koja je tolika, da Tvoje veliko i
ustrpljivo srce ni od čega ne zazire. Ništa, što se tiče
odgoja i upućivanja na valjano vladanje, ne može Tebi
tako veliko i teško biti, a da bi izbjeglo Tvojoj razbori-
tosti i budnoj zabrinutosti. Kao pravi otac vodio si nas
te nas vodiš putem pravde i poštenja; Tebi imademo
zahvaliti, što mi, koji smo proizišli iz tmine neznanja,
uživamo ovo svjetlo.
Primi, mužu prevrijedni, čuvstva našega nježnoga
i zahvalnoga srca, čuj dostojne riječi štovanja i hvale,
živi još mnogo godina, odlikovan svim
darovima duha, kojima kao Sunce sjajiš
pred ostali ml a.
2ivio na diku slatke domovine i na korist mladeži
ilirske? Bog dobri i veliki udijelio Tebi u nebeskoj
otadžbini dostojnu plaću za sve brige i svako mukotrpno
nastojanje Tvoje! S Bogom dakle, s Bogom! Zadrži
na? u miloj uspomeni, usrećujući nas svojom dobro-
hotnom ljubavlju!
S Bogom!
Znao je Stoos, kao i njegov drug Gaj, da treba na
mladež u sjemeništu pripaziti kao na zjenicu oka svoga,
jer će to biti ponajjače rasadište ljubavi i sloge svega
naroda. Kojim oduševljenjem je pozdravljala sjemenišna
mladež, kad je dolazio k njima Gaj — ne da se opisati.
A sve to ima svoga začetnika u našem Pavlu, koji je
za cijelo još kao bogoslov drugove pripravljao, a i kas-
nije putio. Dva su sina, dva bisera, što su iz naših kra-
jeva, iz ovog najljepšeg kraja domovine Zagorja, došla
sporazumna u svakom radu, na svakom putu za dobro
svoga naroda. To su Gaj i Stoos. Oni shvatiše prilike i
potrebe hrvatskog naroda i prema tomu udešavaju svoj
rad.
Kad se počela izdavati „Danica*', uz Gaja vidimo i
S t o o s a.
Već godine 1835. objelodani on u Danici (br. 3)
spomenutu elegiju Kip domovine, zatim pjesmu Put-
nik domovini. Njegov putnik je Hrvat, koji traži
svoju majku, štono ju je žudio već mnogo godina.
Majka mu na grobovim sinova traži pomoć, a on kliče:
Mrtve prosiš, a ja živem,
Draga, nis li ja sin tvoj!
Na krilima svoga sokola hoće da poleti svojem
domu i d'a moli svoju majku, neka mu oprosti, što ju je
zaboravio. Osjeća sin putnik svoju krivnju nenapretka u
domovini, gdje već kljuje ptica koru, pa pita:
Sivi ori i, zakaj daste
Naših plodnih kinč goric
Domovine stare hraste
Skljuvat od po š kodnih ptić?
Nježno prikazuje tužnu majku, koja skriva svoju
tugu, a on pita cvijeće, tamne pute, neka mu to pro-
tumače. Boli ga, kad dodje svom domu, gdje mu mjesto
vrtova stoje šume, i njemu : Vse je stran jsko,.
- XVI -
ka mgodstanem — glas domaći tvtdo spi,
Vu tom mestu neposrnanem jpš me zver
kagod vmori. Ne će tmine, ne će zatora svoga, vec
hoće sunčani trak, da razbije tminu. Eto Danice, koja
mu kaže put i svijetli, visoko Hrvatima, pa će dati i
zoru; kad zora svane, sinovi će u slavenskom gaju
majku svoju postaviti „v zlatnom krilu na stolicu neg-
dašnju. Stoos m'ajci donosi tugu svoju radi nehajnih!,
sinova, a veseli se, da je bar sada došla Danica, koja
će zalutale dovoditi na pravu. stazii u. slavenski gaj. U
Danici od iste g. 1835. nastavlja pjesmama:
Spjev na dan rddjenja Franje I. i kasnije Plač vile
hrvatske nad smrću kralja Franje I. Iza ovih javljaju
se njegovi Z e r j a v i, u kojima hoće pjevati u visi-,
nama ne obazirući se na djecu, što viču na njih t. j.
ne obazrući se na one ljude u Hrvatskoj, koji nijesu
bili zadovoljni sadašnjim radom oko knjige ne razbi-
rajući; kamo vode ovi trudi. Ovom je pjesmom htio
svoje prijatelje potaknuti na dalji rad.
Lijepa mu je pjesma, koja je izišla iste godine u
Danici : Ptica u krletki, kojom uspješno vojuje
za slobodu.
Mora se priznati, da su se Stoosovim pjesmama,
koje su izašle u prvom godištu „Danice" rasplamćivala
u svakoj zgodi i prigodi srca hrvatska.
U ovoj Danici ima Stoosovih sastavaka i u prozi,
kao što i kasnije u Narodnim Novinama.
Cim je Gaj stao upotrebljavati u svojoj Danici novi
pravopis, javi se i Pavao Stoos, jedan od vatrenih po-
bornika nove misli u Hrvatskoj, a možda i zato, da kao
svećenik uputi svoju braću u cijeli novi položaj Hrvatske.
Tim povodom napisa: Bratinska reč gledeč na osnovu
Pavao Stoos. — XVII
starinskoga horvatskoga pravopisa. Tu govori o za-
jedničkom imenu „Slavenci" sinovi zajedničke majke;
„S 1 a V e" te ističe, đa se imena kao Hrvat, Srbin,
Bugarin itd. samo onda pravo razumiju, ako im se
doda ovo samostavno ime. Medju . najbližom braćom;
zagovara književno sjedinjenje. Tu on oduševljeno zove:
„Hajde, braćo, prinesite svaki nješto od
svoga na žrtvenik, pak da poslije žrtve
braća, koja se dosada ni jesu poznavala.
Ne idite, braćo, dalje sami, svaki daj od
svoga, pa će dobro biti. Ne treba puka za-
nemarivati. Svi smo zapravo jedne matere djeca.
Stoos živo nastoji oko toga te se nada. da će ipak
jedan put svanuti zora i onima, kojima
je dugo noć zastirala^obzorje prosvjete
i rada. I razumno narodno dijete misli i ćuti samo
za dobro i unapredjenje svoga naroda. Zato u njego-
vim riječima nalazi topli poklič najmladje hrvatsko
narodno društvo za pučku prosvjetu.
U godišnjaku Danice od g. 1837. nastavlja Stoos
pjesmom Ja i tužna vila. Ta vila tužna govori :
Sto da sunce mene grij a,
Mome duhu kad ne šija
Sto su gore, što je more?
Sto potoci su duboci,
Kada moj svijet sretan nije?
A taj svijet nije zato srećan, jer -e razum zametava,
tupost pak uzvisuje, pošteni glas plijeni, krepost tlači,
a rajska luč prosvijećenja pači. Zato čezne nadom, da
će pakost nestati.
U Danici g. 1839. izašla je čestitka kralju Ferdi-
nandu i „Grlić a" ili opjevana narodnost naša, za koj«
- XVIII -
pjesmu ističu, da je neprecjenjivi biser u svem novora
pjesništvu onoga vremena. Sadržaj je ove pjesme ovaj:
U visokoj strmoj gori sjedila je jednom grlica na
stotinu i stotinu godina staroj jeli. Ona pjeva i zado-
voljna je. Ovdje joj se prvi put otvori krasan pogled
na ovaj divni svijet. Iz tananih šiba savito je gnijezdo
njezino, u kojem ju je milo njihala majčica njena. Iz
usta majke svoje nije uvijek zrna dobila, već pijesak,
koji je bio uz potočić bistre vode. Tu i tamo nade po
koje zrnce u prahu — uzme ga i poleti natrag. Ugledala
se u majku svoju — pjesnik pjeva :
„T vrdom hranom tvrda krila.
Cistom vodom čisto telo,
Vrelim gniezdom srce vrelo
Od majke sam ja dobil a."
Sto su tuđe ruke teškom mukom obradile, nikad
nijesam žudjela za onim. Vidjela sam doduše zlatno
klasje u polju, ali nikad na nj ni pomislila nijesam. Mogla
bih doista oteti silom tuđe dobro, ah što bi načinila
moja majka, kad bi tuda sila meni gnijezdo oduzela, a
možda još i skupocjeni život. Ja sam posve zadovoljna
s onim", što po putu nađem medu praškom, u tuđeg
sam se uvijek klonila i klonit ću se. Usput nađem dva
tri zrnca i poletim u šumicu na najveće drvo, pjevam,
a lugom, koji je pun tuge, razlijega se pjesma moja.
Kad sam ja žalosna, sve je žalosno u domu mome u
šumici! Tužno jaukanje i jedva dođe do druge gore.
Tu živi sok6, pružio je krila i tuži povrh gnijezda. A
kad slavuj ustane ' — svu braću probudi svojim miliro
glasom iz tvrdoga sna.
Ptičice svakojake — svaka pjeva pjesmu svoju. Uz
cvijeće brižno oletava pčelica. Mravljica putem trči - —
XIX
s\e zarod svoj živi i umire. AH eto iznenada
kao iz vedra neba grom nješto zašušti, slijedi stope zvje-;
radi — grlica zašuti — posve umuknn. Spazi tu rieiman
— to je „zverar". Iz daleka je zabludio ovamo, da ubije
onog, čije stope slijedi. Ali gle, samo sjenu vidi, ne
vidi plijena; svaka grančica, svaki listić na grančici
smete ga. Očajan stane puhati u svoj lovački rog, šumom
se jeka odbijala. Sam je sebi mnogo straha zadavao.
Sve je to promatrala grlica, sjedeći i pjevajući na gran-
čici maloj. Pjev njezin rasrdi lovca. Skinuvši pušku, na-
peri je prama grlici, koja je imala mlade u gnijezdu,*ali
time nije se dao smesti. Ali što se dogodilo? Puška
pukne, razbije se i ubije lovca samog, razmrskala mu
čelo. Ostao je mrtav, dok grlica hranila i krijepila je
dalje svoje hllade. Ovom pjesmom nam divno pjesnik
pokazuje narodnost.
Otkad postoji koji narod postoji i, narodnost nje-
gova. „Narod bez narodnosti jest tijelo bez kosti." Na-
rodnost je narodu ono, što je čovjeku duša. Čovječje
tijelo bez duše nema života ni narod bez narodjaosti.
Narod, koji ne l)i imao narodnosti svoje, bio bi rob.
Narod, kpji se ne jagmi za tuđim, pa makar; bip i siro-
mašan, uvijek je sretan, jer ima ono, što mu je naj-
milije —^ narodnost svoju. Istina, narod, koji je jači,
rado bi nad slabijim gospodario. Pa to se i dogodi,
ali prije ili kasnije stiže ga ono, što je stiglo i lovca,
koji je nanišanio na grlicu, a ubio sebe.
Pavao Stoos kao vjeran drug Gajev bio j<
jedan od glavnih predstavnika političke savfemene poje-
zije u ono doba. On u stihovima hoće da predoči> |to
je Zagreb sa svojim Ilirima držao, da će se moći pro-
vesti. To nam tumače dvije njegove pjesme, koje stt
izašle u Danici g. 1840. Prva je „Molitva do mQ-.
— XX —
roca", koju je i Senoa uvrstio u antologiju hrvatskog
pj^ništva i „Poziv u ilirsko kol o". U prvoj
pjesmi već je u dnevnoj borbi, koja traži od naroda i
(Hl Boga, da nam ono ne pogine, stoje naše
od starine. U krasnoj pjesmi Poziv u ilirsko
kolo opjevao je potpuni ilirski program. Tu je kazao
sve, što je ilirstvo u Zagrebu imalo reći i sebi i svima,
koje je pozivalo k sebi. Već prvom strofom :
U ilirsko kolo mili
Vratite se srodni puci.
Sto su stari gvoždjem bili
Nek su duhom sad unuci,
u kojoj je istaknuo i simbol ilirski; politički isticaše
pjesnik što valja činiti Hrvatima Slavoncima . . . ; kad se
svi ovi nad ju u jednom kolu, tad će iščeznuti ona tmina/
koja je kolo razdirala a rodit će se i četvrto kolo majke
Slave. Prvo neka vodi Rusija, drugo Poljska, treće
Ceska, a četvrto neka povede duh ilirski. Njegove su
političke pjesme nešto veličanstveno, a napose Poziv
u ilirsko kolo, iz koje se kao motto rado uzima
i ona kitica, koja glasi:
Samo sloge duh jedini
Budenašaopćadika,
Angjeo mira medju sini
Jednemajkeijezika.
U Danici od iste godine uvrštene su njegove pjesme:
I- j ubav carskog junaka prema svojoj majci pri
odlasku na vojsku i Amazonski srca odziv
miadih sestrica ilirskih uz ljubav bratca
navojsku odilazećega.
Za ove zadnje pjesme napisao je Stoos sam napjeve.
- XXI -
Napokon se nalazi u Danici istog tečaja i druga pro-
gramna pjesma Stoosova : Naša slogaje od Boga;
Potonji godišnjaci Danice donose takodjer po gdjekoju
pjesmu Stoosovu. God. 1841. ugleda svjetlost Lav
ilirskipred bitkom kod Siska 1593.
God. '1842. Pjesmas likom iz Kreutzero\'ć
opere „Z a k 1 e t v a".
G. 1844. Prve misli u povratku zdravlja
Tužnauspomenai osobito lijepa čuvstvena pjesma
jest Slava Zagrebu. Godine 1845. ispjevao je
pjesmu Domorodna Matica braći Cehom i osta-
lim svojim prijateljem, gdje na početku zadnje kitice veli:
Tako rod naš popeljajmo
U prosvjete crkvu dragu.
Ovo bi bile u glavnom njegove pjesme ove ruke.
Želimo li o svim ovim pjesmama ma i najstrože suditi,
moramo priznati, da su mu pjesme pune duha, — pune
misli, slika poleta i topline. Naravno, da imia glede
forme 1 prigovora. On kao rođen kajkavac, nije dobro
znao ni akcenta, ni jezika, pak mu gdjekoji stih hramljc.
Osim toga mnoge su mu pjesme preduge. No ništa zato.
U njegovim se pjesmama odrazuje ipak glavno, što mi
od pjesnika tražimo : iskrenost u osjećanju, jer bez iskre-
nosti u osjećanju nema pjesme u pjesnika. Njegove su
se pjesme izvile iz njegove duše prirodno, pak su velikom
silom djelovale. A i danas svakomu su drage. Uz to
treba uvijek držati na umu vrijeme, kad se Stoos javio.
No Stoos se istakao osobito pjesmama prigodnicama,
kojih ima sva sila. Kao prigodni pjesnik bio je bez
premca. On nije propustio ni jedne važnije zgode, da
svojom pjesmom ne proslavi zaslužne ljude 1 ne poda
narodu pobude. Kad je n. pr. g. 1841. J. Kollar ne-
— XXII —
Rađano došao u Zagreb, prirediše domoljubi
krasan banket u Streljani. Stoos je odmah ispjevao
krasnu prigodnicu. Isprva je svoje prigodnice slagao
latinski, kasnije hrvatski, a u nekim slučajevima i la-
tinski i hrvatski. Još god. 1834. ispjevao je u latinskom
jeziku pjesmu u čast pedesetgodišnjice misništva biskupa
A 1 a g o V i ć a.
Godine 1835. Slavospjev Stjepanu P o g 1 e d i ć u
novom župniku zagrebačkomu, u kojoj reče:
Slatka krepost bu ostala,
Tmični nigda.r grob poznala.
Zatim je ispjevao : Posljednji s Bogom
pokojnom J u r j u 2 u n i ć u, m a š n ik u. Go-
dine 1838. prigodne pjesme Nikoli Zdenca ju i
Na mnoga ja ljeta Jurju Hauliku, biskupu
zagrebačkomu prigodom u m j e š t e n j a. G. 1839,
prigodnica : Tuga ilirskih vila na grobu J u 1 i-
jane udove Gaj u 73. godini dobe svoje g. 1839.
18. prosinca preminuvše.
God. 1840. Slavi Jurja HauHka prigodom godovna,
Na 70. rodjendan grofa Janka Draškovića, la-
tinsku odu prigodom umještenja Haulikova kao namjes-
nika banske časti.
Godine 1841. Pozdrav Janu Kollaru kano veli-
komu pjesniku i uzajamnosti sveslavjanske neumrlomu
spisatelju na dan proslavljenja njegove nazočnosti u Za-
grebu 14. rujna 1841.
God. 1842. Domorodni naKlon arkiher-
cegu Albrehtu. Obje ove dvije potonje uvrštene
su i u Danici.
Kad se Gaj u srpnju 1841. prvi put vratio iz Dal-
macije u Zagreb, pozdravi ga Stoos zanosnom pjesmom :
»JzZagorjaod prastara Ceha, L eha, Meha
— XXIII
L
grada, Zviezdo kom se liepa otvarasvim
ilirskim vilam nada!" koja je tako rasplam-
tjela mladog L i s i n s k o g a, da ju je smjesta uglazbio
i upravo po njoj prvi put izašao na glas kao narodni
glazbotvorac. Ta se pjesma pjevala Gaju u serenadi i
oduševjela je sva srca. Kasnije joj je podmetnut De-
metrov tekst „Prosto zrakom ptica leti". Konac gornje
pjesme svršava ovom krasnom strofom:
Kruna trune, tati zlato
Cesto ugrabe, a nad svime
Viekom svietu je poznato
Samo činom slavno ime.
Iste godine 1841. 25. kolovoza ispjevao je Stoos
prisutnom Gaju u Psarjevu u Krapini u veselu društvu
i drugu pozdtavicu. Toga se dana u tom kolu rodila
i misao o hrvatskoj surki i crvenkapi.
Imade od Stoosa i po koji manji sastavak u prozi a
najznatniji je onaj „Govor prigodom 200-ljetne uspomene
smrti najglasovitijeg ilirskog pjesnika Ivana G u ri-
đu 1 i ć a, što ga je Stoos držao 20. prosinca 1838. u
crkvi sv. Katarine u Zagrebu te se nalazi otisnut n
Danici i u posebnoj knjižici. U tom govoru raspravlja
misao: Nemojte se uplašiti od onih, koji
tijelo ubijaju i zatim nemaju više što da
učine.
Ovime, što smo dosad spomenuli, bilo bi i dovršeno
Stoosovo djelovanje ovkraj Save, jer ga već god. 1842.
iza Ivana Draganca, koji posta kanonikom, na
vlastitu želju zapade župa u Pokupskom, u kojoj
mu je bilo sudjeno ostati sve do smrti t. j- 30. ožujka go-
dine 1862. 2upa Pokupsko stoji pod pokroviteljstvom
- XXIV —
nadbiskupa zagrebačkoga a bijaše obično prelazna stacija
za profesore ili tajnike biskupove, jer su malo
ne svi postali kasnije kanonicima. Još prije Draganca
V u k a s o V i ć (1795), M. Hervoić, Marko Ma-
tranović (1815.), Briglević Ivan (1816.), Ivan
Kralj (1821. — 1823.) kasnije biskup.
Samo mjesto stoji u osami, kraj obale Kupe, medju
najvećim šumama u banovini. Udaljeno od Velike Go-
rice blizu 40 kilometara. Župa broji preko 4500 duša,
a raštrkana je u 14 sela : Augu stanova c. Cerje
(kapela sv. Petra), Cvetnić brdo. Degoj, G 1 a d o v e c
(kapela Triju kralja), H o t n j a (kapela sv. Duha), Lu-
kinić brdo, Opatija, R o ž e n i c a (kaoela Triju kralja),
Strezoj, Sestak brdo, S t e f a n k i (kapela sv. Jurja i
Zgurić brdo.
Tu nalazimo novo polje obilnog rada korisnog dje-
lovanja Pavla Stoosa. Namiče se pitanje, zašto je Stoos
iz glavnoga grada iz duševnog središta dombvine, od
svog kola prvaka ilirskih s tako važna i uplivna mjesta
kao biskupov tajnik htio ići u osamu Pokupsku. Bit če,
&d je mislio, da to dugo biti ne če, pa če se opet vratiti
medju svoje ilirske prvake. Osim toga njega narodno
dijete, vukla je zacijelo i želja, da ogleda svoje sile n
duhovnoj pastvi u samom narodu, jer je, kako je po-
znato, bio dosada neprestano u gradu. — I nije po-
griješio, jer su njegove zasluge kao duhovnoga pastira
u onom kraju upravo neprolazne. Iz temelja sve je
ganuo: preporodio narod, obnovio stare, posagradio
nove crkvice, pjevao crkovne pjesme, iste uglazbio,
naučio pjevati djecu i sav narod onoga kotara. — Ne bi
čovjek vjerovao, da je moguče ovakovo djelovanje ži-
votu privesti, kao što je on učinio, da nije još živih
svjedoka bivših njegovih sada starih župljana, koji o
— XXV -
Stoosu pripovijedaju potomcima svojim kao o kakovom
svecu. Na naš upit o Stoosu reče nam neki starac B la-
ži n č i ć doslovce ovo :
„Stcos, je li? To je bio Božji čovjek uzorna života,
koji je neprestano radio za vjeru i do m o v i n u. On
nas je preporodio. Sve nas je upoznao, sve nas je učio.
Djecu u školi, starije u crkvi. Trgali smo se za mjesta,
da možemo bliže propovijedaonici, kada je on pro-
povijedao. Suze naše bile su mu plaća. Cijela crkva
s njim je glasno molila, s njim pjevala njegove popijevke.
U ovom kraju ni ga bilo nit ga bude ! Gdje je bio ljepši
brežuljak, crkvicu smo gradili. Za njegovu riječ, ali svi
rado. No nije on nas gledao, već je i sam s nama radio
i trošio onu hranu, što smo i mi imali." Rado utiskujemo
ovaj cvijetak priznanja narodnoga stranicama njegove
uspomene.
Prije nego li je došao u Pokupsko, bi odlikovan cr-
venim pojasom, povjerena mu služba vicearhidjakona po-
kupskog kotara. Ma da je veći dio vremena posvećivao
duhovnoj pastvi, nije zaostao i u drugom radu domoljub-
nom. S prvacima ilirskim Gajem, Babukićeni,
Demetrom, Mažu ranice m, \ ražom, dopi-
suje, oni ga posjećuju. Pjeva doduše manje, ali ipak.
U početku župnikovanja snašla ga boljetica, ali čim joj
se odrva, javlja se g. 1844. u Danici pjesmama: Prve
misli u povratku zdravlja, Tužna u spo*
m e n a i osobito lijepa i čuvstvena pjesma Slava Za-
grebu.
God. 1846. izadje u Danici njegova pjesma Riječ
k pomirenju.
Već prvih godina njegova župnikovanja započela
je njegova teška borba, koja se kasnije nastavila. U
sve većem koniešanju, koje je nastajalo, i trvenju iz-
— XXVI —
nicdju političkih stranaka u zemlji, Stoos je^
može se reći, od g. 1842. — 1848. nosio upravo g^lavu u
torbi, jer su mu ne samo Turopoljci, nego i mnogi pro-
tivnici iz njegova kraja prijetili tobože kao i I i r-
skomuagitatoru.
On je ipak hrabro ustrajao kao vjeran pastir stada
svoga, te se upravo njegovom miroljubivom nastojanju
i posredovanju imade pripisati, da se narod u Pokuplju^
Turopolju i Banovini primirio. Kad je naime g. 1848,
u travnju dokinuta tlaka sa kmetstvom, narod se stao
u spomenutim krajevima buniti, jer su ga bezdušni hu-
škari počeli plašiti, da će brzo izgubiti ove nove pravice*
O tome s^m piše u spomenici župe pokupske medju
ostalim ovo:
Godine 1848. bili su prema predstavci staleža
i redova kako kraljevine Ugarske tako i Hrvatske i
Slavonije, u Požunu na saboru sakupljenih, previšnjom
odlukom svi stanovnici ovih kraljevina, koji su bili sve
doonda obvezani podnositi kmetstvo, odriješeni od svih
daća bilo tlake bilo desetine bilo kojegod druge vrsti
za vječna vremena, a za naknadu, koja se je imala dati
odnosnoj gospodi, doznačena su im komorska dobra
(bona cameralia). Uslijed te okolnosti našao se je neki
dio našega naroda, doduše neznatan po broju, ali pun
vještine narod zaluditi i laganjem na svaku opačinu za-
vesti, ne spadajući u časnije razrede pučanstva, nepri-
jatelj stare municipalnosti i ugleda našega naroda i do-
movine, ponukanim, da onim sredstvima smuti prosti
narod na svim stranama Hrvatske i Slavonije i da ga
pripravi za bunu (jer tvrdeći), da svi hrvatski narodnjaci
zajedno sa novoimenovanim banom Jelačićem narodu
zavidjaju netom dobiveno oslobođenje i već o sred-
stvima razmišljaju, kako bi narodu te sloboštine oduzeli
— XXVII —
i staro ropstvo opet uveli. Uslijed toga stala je svjetina
potajno i javno govoriti o strašnim djelimtei, koja se
imaju izvesti iz Osvete. Najprije usplamtiše od mržnje
naprama kokardama, zatim počeše bjesniti n a-
prama narodnim zastavama tobože kao zna-
kovima, da će se opet uvesti njemački paragrafi. Na-
pokon je došlo do sukoba, do tučnjava, do zaustavljanja
ljudi na javnim mjestima, do pretraživanja i najgorega
postupanja. Da se ljudi učine još goropadnijima, bude
u Turopolju, i to u Gorici i u Dubrancu podignuta tako
zvana „Allarmstanga", isto tako su na dva mjesta Tu-
rova polja postavljena mučila, a ljudi su huškani svagdje,
da budu s oružjem u rukama uvijek u pripravnosti, i
svako muško čeljade preko lo. godine bilo je potajno
pozvano, da se oskrbi živežem i puškamia. To je ne-
koje priprostije, miroljubivije ljude tako preplašilo, da
su svoje svećenike o tom obavijestili i za savjet ih pi-
tali, što da im je činiti, da se spase. Tako su učinili u
mojoj župi Ivan Vlahovec i stari Matija Zaluški bojeći
se, da ne bi, ako bi morali ići u Zagreb, na ulici bili
ubijeni, budući da njima varoški kuti, kako se je iz-
razio Vlahovec, nisu poznati, „ar bi me mogel koji Lirec
(tako reče Vlahovec) s kojega kuta krhnuti i eto nii
dece onda prez oca, žene prez muža."
Sto je više strast rasla, rasla je i želja tobožnje ne-
prijatelje što prije protjerati. Koliko ia znadem, bijahu
Rcčićani, Kupčinjani, Jamničani, Dubrančani pak i Po-
kupčani najgori. Nekoga Borkovića, plemića, tobože što
jc pripadao stranci ilirskoj, ubiše i to na javnoj ulici.
Tako su i Volavčani našega rodoljuba Cavlovića posvuda
proganjali hoteći ga ubiti. Takovi glasovi o buni dola-
zili šu i amo iz svili strana domovine. Drugi dan Uskrsa
Sli u mojoj župi kod kapelice Hotnjenske, hoteći nekoga
— xxvm —
Jagodica, koji bijaše samo jednu riječ izustio u priloga
i kao u obranu nedužnosti ilirske stranke, na trgu uhva-
tili, skoro ubili, više hitaca za bježećim izbacili, zyona su
zvonila u jednu stranu, njegov su klobuk na hiljadu ko-
mada rastrgali. Zatim su, kad je on pobjegao k seoskom,
sucu Kosu, htjeli sobu, u kojoj je bio zatvoren^ dignuti
uvis. Bjesnoći puka oteo ga je sudac tom dosjetkom,
što je rekao, da će toga Jagodica dati u okovima od-
vesti ka kotarskomu sucu.
Kad su iz moje župe seoski suci i to plemićki (prae^
diales) pozvani njegovoj banskoj preuzvišenosti o tom
pozivu raznijeli razne glasove, dogodi se, da su uz pod-
jarivanje nekih zlobnika, kojih imena ne ću da spor
mcnem, najednoć obližnji plemići počeli meni se groziti,,
da ću biti oštro kažnjen, ako bi se spomenutim sucima,
kod Bana štogod dogodilo. Vrag je bo u spodot>i
ljudskoj kao ričući lav zaokupio dušu puka ter ga je
kano osvjedočio, da sam one suce, što sam ih goro
spomenuo, ja njegovoj banskoj preuzvišenosti prijavio,
Nu ovi .suci nisu ni najmanjega ukora dobiji od Bana,,
pače, k^ su se povratili oni, koji su bili trezniji, nisu
mogli njega dovoljno nahvaHti, tako ih je očinski primio
i njih, kao što i sve ostale, opomenuo na mir i slogu. Jer
kao što je sve druge iz okoliša, koji je bio zadojen ma-
džarskim duhom i otrovan buntovničkim otrovom,
pozvao k sebi, tako je Pokupčane bez ikakova utjecaja,
s kojegod strane pozvao k sebi, dla saslušaju bansku
riječ, pak je, kad je bio u Glini, od susjednih službenika,
mogao biti obaviješten o mišljenju pokupskoga plemstva;:
Međutim, kad su gore spomenuti suci i također plemićki
otišli u Zagreb, nastavili su bijesni plemići javno proti
meni viku, poticali su puk proti meni sa svom smje-
lošću. Ne znajući, zašto su moji župljani pozvani u
^ XXIX —
Zagreb, ipak sam posve dobro znao, da su svi od prvoga
do zadnjega najgorega mišljenja, što 3e tiče patriotizma.
U ovom sam položaju o boravku njihovu u Zagrebu
počeo razmišljati kao o neizvjesnoj stvari, ali da ne bih
u slučaju onom, ako bi uslijed toga nastali kakovi ne-
mirj, i ako bi se izvela kakova ekspedicija Josipovičke,
o kojoj su ljudi svakim danom više govorili, pao n
okrutne ruke bjesnećega plemstva, koje su tija od go-
dine 1843. krvlju domoljuba bile poškropljene, držao
sam, da mi valja odabrati siguran spas mjesto nesigurne
muke, i da se ne izvrgnem neizvjesnomu uspjehu kao
plijen, koji bi mogao za mene imati najgori svršetak.
Pošto je tu nakanu potpuno odobrio također susjedni
upravitelj visokoga Dominija Adam Severinski, koji je
isto tako koješta kobnoga vidio i čuo, nije mi drugo
preostalo, nego da predjem preko Kupe i kroz vojnički
dio podjem u Karlovac i odavle u Zagreb. Plemići me-
đutim i drugi župljani najgore bagre držahu dulje od
dva tjedna stražu oko moje župne crkve po danu i po
noći i to oružanom rukom, dočim su puške zamijenili
kolcima, kolce sjekirama, kako im je baš nalagala bjes-
noća, kojom su me na smrt odsudili, čim dođem. Došav
u Zagreb posjetih odmah njegovu bansku preuzvišenost,
koju zatekoh veoma ražalošćenu poradi potajnih buna
u domovini. „Kojim sredstvima, reče Ban, mogli bi se
oblaci raspršiti i blijesak našega naroda utrnuti?" pitao
me j^ i to našim domaćim jezikom. Ja mu prema momu
velikomu iskustvu u narodnim stvarima predložih ovo^
Svepisane isprave a naročito većepo'
velje imadu magičku moć kod naroda;
s t o g a d r ž i m, da će, budući da ovi nemiri
i m a d usvoj temelju strahu, daće izgubiti
novostečene sloboštine, razdioba po-
— XXX —
velja sa strane njegove banske preuzvi-
«enosti o novostečenim kraljevskim bla-
godatima kod puka, koji bez pisma drži
da ništa ne ima, a u posjedu povelje daće
biti jednak plemićima, imati najbolji
uspjeh. Na ovaj prijedlog odmah Ban rado pristade
1 prepusti meni, da ga priopćim gospodinu Ljudevitu
Gaju. Bez odvlake posjetih g. Gaja, koji tada imadjaše
najveći upliv, te mu po banskom nalogu stvar razložih
u prisutnosti gg. Ljudevita Vukotinovića, velikoga žu-
pana županije Križevačke, Antuna Rubide, župana za-
grebačkoga, Ivana Kukuljevića, Paula Pavlovića, Am-
broza Vraniczanija i druge dvojice ili trojice, mćdu
kojima je bio i Dragutin Seljan. Taj prijedlog odobriše
svi, te ga zaključiše provesti. Jedino na ovim okolnostima
temeljilo se je sačuvanje mira u domovini, s jedne i
druge strane opstanak sloboština također poslije svla-
dane revolucije. Jer dok su bile ove sloboštine plodovi
saborske revolucije (saborske zaključke potpisao je
kralj pod silu), što bi bilo naravni je bilo, nego da bi
reakcija konservativnih elemenata pokušala postići uki-
nuće takovih sloboština, da se nije u Hrvatskoj banska
zavjernica tomu ukinuću protivila?
Stoos je zborom i tvorom vazda podupirao narodnu
stvar i zanosno pozdravio bana pjesmom „Vila iz
kupske stiene Josipu Jelačiću banu", (u
Karlovcu kod Prettnera, 1848.), zatim je izdao 1849.
kod Gaja u Zagrebu junačku pjesmu „S oko hrvat-
ski i s 1 a V s k a m a t i, u 12 pjevanja" te 1850. prigod-
uicu: ,,U slavu bana J osipa Jelačić^". S Jela-
čićem se pohadjao, dok je ovaj bio pukovnikom u Glini,
te je rado dolazio Stoosu u Pokupsko u lov ili na partiju
— ^XXI —
biljara. Privita dva pisma, što ih je pisao Ljudevitu
Gaju, govore o obim prigodnim pjesmama Jelačiću.
Dragi Ljudevite!
Veliki domorodac baron Jellačić prve banske Re-
gimente Oberstar poručio je meni, da me će po Božiću
posetiti. Medju ostalima pripravama za njega svečano-
primiti sastavih priloženu pjesmicu, koju želim tiskanu
njemu za spom,€nek pokloniti i koja kod ručka spevana
bude. Sačinio sam i napev, koji se tako svim mojim su-
sedom dopada, da ga dan i noć gunđaju, i kažu da će
svuda pozornost pobuditi. Želio sam doduše s istim
napevom najveću vojničku hrabrost jednom stropho-
polovinom, a drugom najveću izobraženog srca njež-
nost izraziti t. j. dušu Jellačićevu. Medjutim reci Ti:
videćem,o. Ja pako molim Te, da ju odtnah daš tiskati
i censoru predstaviti, da bi pred svetkovi gotova bila u
300 exemplari. Tim moj naklon Tvojoj milostivoj Go-
spoji izručiti moleći ostajem do groba
Tvoj istinski priatelj
P. Stoos.
Ja ću tisak odmah platiti, a ista pjesma neka čisto
prosto natiskana bude, kako je napisana, što se (orme
tiče. —
Dragi Ljudevite!
Znam, da si zaboravio, kako su na jednom potoku
vodu pili kurjak i janje, i kako je niže stojeće janje
kurjaku prvi hlad dolazeće vode pijućemu, skalilo potok,
i čim ono o protivnom — dogodjajit očevidno dokaz
navede, podje tako daleko kurjak, da je janjećeg otca
potvorio i zato mu sina razdrapio. — To isto, kako
čujem od dobro obavieštenih ljudi, đogadja se u Za-
grebu gradu s mojom „Slavskom majkom i Sokolom
~ xxxn —
hrvatskim" ili bolje rekuć, s mojom Kupskom vilom,
kad jedina u zemlji našoj ide da opieva hrvatska soko-
lova krila i suze matere slavjanske. Radi vilinskog oca
istu vilu kurjaci s onkraj krvavog mosta pram latin-
skom sokaku (villa Latinorum) trgaju nesmilenim
osvete zubom. Ali evo dodje mi Angjeo iz Beča, evo od-
govora svoje preuzvišenosti gospodina Bana na pevanja
moja, koji je obranio narodnost, kraljevinu našu. On
pročita i priznaje kao zasluge, što zlotvori, ljudi bez
duše i bez razuma, već od negda do ovoga hipa nogama
gaze. Priopćujem to dakle u prepisu rečeni odgovor
banski, da ga čitajući, confundantur et „erubescant, qui
dicunt euge, euge!" unoque „discant, justitiam moniti
et non temnere divos" — jer koješta u Kaptolu divane
i proti mom Listu u novinah i uvodu Tvomu u zabav-
niku.
Moj naklon Tvojoj milostivoj gospoji izjavit,
moleć ostajem s bratinskim celovom
Na naglom Tvoj
istinski brat
Pavao Stoos.
Burna godina 1848., o kojoj i Stoos piše u župskoj
spomenici, kako je Jelačić krenuo preko Drave, do-
nesla je i Pavlu velikih neugodnosti. Pod velikim du-
ševnim pritiskom, što ga je kao vicearhidjakon svoga
kotara doživio, otišao je tužan u Samobor i tu je na-
pisao a u Zagrebu izdao knjigu O poboljšanju
ćudorednosti svećenstva, koja mu je priba-
vila mnogo neprilika i protivština, šta više i nemilost
onoga biskupa Haulika, koji ga je prije neizrecivo volio.
No Stoos se g. 1852. posve izmirio s biskupom, što je
ovaj svojim poslanicama od 3- i 18. travnja 1852. i pot-
puno potvrdio.
Pavao Stoos. — XXXIII - 3
u samom uvodu ove knjige veli: „Saberi se, dušo
moja! i sjedini u jedinom Bogu sile svoje, da u razvi-
janju načela vodećih k popravljanju ćudorednosti onih,
koji su medju Bogom i čovjekom posredovatelji i koji
imaju biti ogledalo svijeta, ne činim krivice ni nebu ni
zemlji, već da, što reknem služi na umnoženje slave
Božje i spasenje svjetovno i vječito čovječanstva a oso-
bito milog roda moga kroz tolike viekove jadno za-
puštenoga." I malo dalje nastavlja: „Ti, Bože, znadeš,
da u tome pisanja moga predmetu nemam nikakve ne-
čiste svrhe. Ta za koga bi i imao? Da li za tijelo moje?
O, Bože, tko ne znade da sam ja tužni u domovini
mojoj crvić, da otkada sam u nesretnome gniezdu
medju otrovanom Kupom i Goricom zelenom Božje
stado paseći, sveudilj jad jadujem, tugu tugujem i otuda
ljeta i ljeta bol bolujem, toliko puta skoro već nošen na
vječito snivanje u krevetu hladnoga groba, te i sad izvan
kućice moje, sluteći zlo, kobna kovarstva naprama Iju-
bećim svoj narod nanišana boraviti moram, sav žalostan
i srcem kloneći.
Ne daj, Bože, ne daj, da me radi privrženosti k sve-
tom viečne istine vrelu pogazi oholost boljarskog vieka,
jošte stražnjom silom od munje i gromova prie-
omraznom srednjeg vieka kašikom u slobodne usti
sihije !
A ti majka moja slatka, otadžbino draga, ljubavlju
od njedarca tvoga učini poslušnu dječicu tvoju na rieči
jednog svećenika, koji, mnogim iskustvom kod visokih
dvorova i niskih ladanjskih kolibica pomno crpljenim,
providjen, poznade rane čovječanstva, a najbolje naroda
svoga, — i možebiti za očistiti je i za izliečiti, predstavit
će dobar liek, samo ako ga kakvim načinomi ne zabaci
boljarska oholost, što ne imade diplom liečnički i svitu
— XXXIV —
odlikovanja u svietu velikih duhova, to jest, što ne izlaze
misli njegove iz uzvišenih na najveća dostojanstva glava,
već iz neznatne duše, koju nosi jedna šaka jošter ponešto
živoga praška po zemljici crnoj ; koja je ipak pod tvojim,
visoki Bože! nebom i kroz tvoju milost jednakim pra-
vom, kako i najveći vladari zemlje, dužna rodu svom
služiti."
Već nam sadržaj tog uvoda dokazuje, da je Stoo«
znao domašaj važnog predmeta, kojega se taknuo, no
kako je bio iskrena i otvorena srca, a pošten i značajan,
nije se žacao istine za vjeru i domovinu javno izreći, ma
da je trebalo za to trpjeti i stradati. O tom pitanju ras-
pravljalo se onih godina na gdjekojim svećeničkim ko-
ronama. Važna je ona za opata Krizmanica u Marija
Bistrici, kojoj je prisustvovao i Ljudevit Gaj. Poznato«
je, da se medju onim 30 točaka „z a h t i e v a n j a na-
rodnoga**, što je veličanstvena deputacija od 400 lica
sviju staleža pod vodstvom Gajevim nosila u Beč, nala-
zila i ona, kojom se traži, da se u svećenstvu katoličkom
ukine beženstvo. U samom narodu živi još predaja, kako
je Stoos vojevao, da se katolički svećenici kao posvećeni
čuvari vječne istine smiju ženiti, da žive s poštenjem u
svetoj ljubavi ženidbe, a da ne budu izvrženi očitoj po-
gibli ne slobodne ljubavi i svakojaka sumnjičenja, što im
ugled umanjuje i djelovanje sprečava. U pomenutoj knjizi
Stoos razlaže u glavnom ovako : Beženstvo nije ure-
dio i zapovijedao niti Bog otac, koji je u početku
stvorenja svieta rekao: „nije dobro čovjeku samomu
biti**, rasta mu je i udjelio liepe pomoći, udjelio mužu
ienu . . . Niti sinnjegovisukrst mili, koji je zdlru-
ienje muža sa ženom za stvar dobru, potrebnu i tako uz-
višenu, tako plemenitu držao, da je uzvisio na čast sakra-
menta. Niti Duh sveti, koji po Apostolu zahtjeva,
— XXXV —
da biskupi, prezbiteri i djakoni mogu ili upravo moraju
oženjeni biti. Beženstvo je uvedeno ne u apostolska vre-*
raena, već ponajviše u srednjem vijeku poradi pro*
gonstva. Prije je bila takva potreba, jer su se progonstva
svuda pojavljivala, a sada progonstva više nije. Kad
svećenik nnože imati i polja i blago i kućicu svoju, zašto
ne i drugaricu u poštenju kod svieta, a ne gospodaricu
nepozakonjenu u sumnji . . . Manji broj svećenika ka-
toličkih istočnoga obreda, kao što su unijati i Maroniti,
koji oboji drugarice imaju, doprinose svojim liepim pri-
mjerom vrlo mnogo k ćudorednosti povjerenoga sebi
stada. To buduć da je dobro i potrebno, ne bi li se već
radi jednoličja moralo uvesti u svu zapadnu crkvu.
Potrebu ženidbe opravdava ri'ečma sv. apostola
Pavla, koje čitamo u I. kor. 7, 25, 26: „Od djevica
pako zapovjedi gospodinove ne imam, savjet pako
dajem." „Sudim dakle, da je to dobro radi nastojeće
potrebe, jer dobro je čovjeku tako biti." Sv. Pavao
dao samo savjet kršćanom ne da ih «iluje, nego da se
polag poznanja naravi svoje slobodnom voljom odluče
njt djevojački stališ, kojim' je moguće, jerbo i to reče,
da: „koji se ne usprežu, nek se žene, jer je bolje zenit
se, nego gorjeti" I. kor. 7, 9. Imade velik dio svećenika,
koji polag najbolje volje svoje nisu kadri gaziti po go-
rućem ugljenu i ne opeci se. Neka vas u duši ne grize,
što .ja kao svećenik rane naše otkrivam, jer dok sami
rane naše priznajemo i Ijeka tražimo, sviet će uvidjeti
nepokvareno srce naše. Probitačnije bi bilo ovršivati
krepost u istini, nego u laži." Ljubavi i kreposti
potrebu je sviet više, nego li mudro-
vanja. A i ljubavi i kreposti više im.a u zakonskom
stališu, negoli u beženstvu. Muž uz drugaricu i milu
dječicu svoju dobiva milija čuvstva i bolje uvidja po-
— XXXVI —
trebe i roditelja i dječice, nego li drugi, i za to ih i zna
svjetovati i obučavati. Zašto^ da se svećenstvo odcjepi
od svieta kroz takovu strogost, koju ostali sviet već
s toga, da ne propadne, ne bi mogao sliediti, te bi onda
duhovnici, svietu otudjeni, prama sebi mrzost, sumnji-
čenja . . . probudili. Sviet sam sebi bez primjera ostavljen
krenuo bi stazom zakona tiela i krvi, koji se opira za-
konu duha. To je i sabor crkveni u Trientu takodjer
uvidio, budući da je sasvim m^lo falilo, da nije stranka
nadvladala, koja je svećenikom ženidbu povrnuti tražila :
i to bi doista i zaključeno bilo, da nije veUka strana ma-
nastirskih opata i taljanskih novoposvećenih biskupa
bilo na onaj zbor pozvano.
I danas živa potreba traži, da se isposluje oprost
beženstva za svjetovno katoličko svećenstvo, da mu po-
raste ugled i, da lakše izvršuje svoje dužnosti. Neka se
istina i pravda u svoj cijelosti razvija, a svećenici neka u
svemu budu svećenici istine, koja je i u Boga i u na-
ravi ista. (Str. 50.)
Poradi ove knjige Stoos je mno^jo trpio, jer su ga
protivnici neprestano na zub uzimali. O tome se pisalo
nmogo. Pisalo se o tomie i u dnevnoj štampi napose u
Agramter Zeitungu, Novinama hrv. slav. dalm. i bro-
šurama. Tako je g. 1848. izašla kod Župana brošura
od 32 stranice u njemačkom jeziku s naslovom Beleuch-
tung der Schrift „O poboljšan jućudorednosti
svećenstv a" od nekog svećenika. U istoj pobija
Sioosova raspravljanja. Sve je to očito djelovalo na
krotku i nježnu ćud Pavlovu, koji je svoju knjigu izdao
u najboljoj namjeri. Toga radi zamuknula je i Kupska
vila osim prigodnica banu Jelačiću i oveće pjesme
Soko hrvatski i slavska mati, on se dalje ne
javlja.
- XXXVII —
Tu u XIL pjevanju iznosi ovu značajnu kiticu:
Oj slaviću slavske gore
Poj potomstvu od Slavi je
Propala nam zemlja i more
Jelačića da nam nije.
Pjesme, do kojih smo došli poslije, vrlo su hujne
i lužne.
No i ove pjesme dokazuju neizrecivu ljubav
StOosovu k svojoj domovini Hrvatskoj. Tako u jednoj
kitici pjesme Rodoljubna osvijesnica ovako
slobodi pjeva:
Sokole, govori, zašto nosiš krila?
Da puzaš po gori ko zmija nemila?
Ilda se u vis slavno dižeš,
Ter ko zviezda k suncu stiže š,
Dvojeg svieta gradjanin,
Na nebu i zemlji sloboštine sin?
U pjesmi „Zadnja utjeha rastuženom
srcu moje m" jada se nad krivicom, pak ovako srcu
pjeva :
Sto si dalo, ne uživaš.
Tvoju ljubav mrzost vraća,
Za g 1 a«s dobar. — zao dobivaš,
Tako tebe rod naplaća!
Prekrasna mu je pjesma „M o j a jedina
utjeha" na napjev :
Oplakah zavičaju svom:
Ostani s Bogom mili dom!
i „Vruća molitva za dragu domovin u", koja
je uglazbio Ferdo Wiesner-Livadić.
-. XXXVIII -
Napokon je vrlo ćutljiva oprosna pjesma: „Na
uspomenu župljanom poslije smrti moj e**.
Tu ih podsjeća na sav prošli život i rad s njima, te
lijepo veli :
Pod moj im ste okom jedni rasli,
Drugi u Bogu svietu tom izgasli,
Treće starost sad već sieda diči,
Koje krsti h, već su sad mladići.
A malo dalje :
Tako nitko ćutit vrstan nije,
Kak za vami moje srce bije!
Jer do tudjeg čeda šta kom stoji,
Kako majci, koja ga odgoji?
U Katoličkom listu od g. 1850. javlja se toplom
pjesmom: Čovjek u Bogu, g. 1852. ispjeva u Da-
nici latinsku tužaljku : „P i i s M a n i b u s" za Iv. Krst.
Birlingom, kan. zagreb., a godine 1853. izašlo je u
Katol listu njegovo „I z j a s n j e n j e", u kom se javno
izmiruje sa svećenstvom radi svoje knjige: O pobolj-
šanju ćudorednosti svećenstva. Historik
Rade Lopašić u Vijencu g. 1883. str. 100., veli medju
ostalim o ovoj knjizi: „Premda je Stoos tu knjigu do-
brom namjerom pisao (a tomu je svjedok piščev čedan
i pristojan život), to je ona postala za njega za dobe vla-
danja tudjinaca u našoj domovini, kojemu se osobito
zagrebačka biskupija nije oteti mogla, izvorom mnogih
trpkih progonstva od strane duhova, koji ne mogu istine
razvidjeti.'*
Prijeki udes, koji ga je radi toga pratio, nije bio
podoban njegovoj vili krepćega uzmaha dati, srce mu
obuze tuga, i on, zlovoljan, samotuje u Pokupskom
medju onima, koje je odgojio — svojim vjernim žup-
— XXXIX —
Ijanima. Zadnje djelo, koje je tiskom 1858. objelodanio,
bijahu : „K itice crkvenih pjesama s napjevi
za razne prigode. Tu je 13 pobožnih napjeva, što ih je
ispjevao i uglazbio. Kuhač tvrdi, da je u njemti divno
oponašao hrvatski način ritmizacije. — Uz tu priliku
valja istaknuti, da je Stoos bio dosta glazben, što do-
kazuje i opširan uvod pomenutoj knjizi crkvenih pje-
sama. Svirao je gitaru i harmonij. U mnogim prili-
kama svirao je na orguljama župne crkve i tu učio narod
u pjevanju. Osim toga rado se gdjekad pozabavio i ri-
sanjem. U opće bio je vrlo naobražen svećenik.
U svom domu bavio se uvijek knjigom, pak je
manje dospijevao na gospodarska nadgledanja. Kako iz
svojega stana na župnom dvoru u Pokupskom nije
imao izgleda osim u šume, dao je sebi u narodnom stilu
napraviti čardak i sobicu iz hrastovine sa izgledom
p r e m a K u p i. Tu je smjestio ^voju lijepu knjižnicu i
ovdje je najradije radio. Kao zabavu najvolio je malo bi-
Ijariti. On je naime, kako pripovijedaju, na dražbi osta-
vine biskupa A 1 a g o v i ć a medju ostalim stvarima ku-
pio uru i biljar, koji se još sada nalazi u župnom dvoru
pokupskom. S ovom nedužnom zabavom znao je probo-
raviti koji časak svoje dokolice. Oni, koji su ga poznavali
živa, pripovijedaju, da je bio čovjek vrlo Ijubezan, fin i
blag u saobraćaju, a u past\i svojoj radin kao pčelica.
Kako je savjestno kao župnik zadovoljavao svojoj
dužnosti u rastresenoj onoj župi često s pogibli zdravlja
i života, dokazuje službena krasna svjedodžba izdana od
prve banske pukovnije o njem na nekoga visoka go-
spodina :
Pita li nas tko o vladanju i djelovanju toga vrloga
muža, dužni smo istinski ispovjediti, da imade krasnih
zasluga, koje treba uvažiti.
— XL —
Taj gosp. župnik jest ujedno kot. podjašprišt nad-
^irajući već od god. 1842. veoma pomno i taktično i ovo-
strane župe naše pukovnije : B u č i ć u, L a s i n j u i S i-
šince nastojavajući, da se djelatno po njima prava širi
pobožnost. Imadjaše se on u to vrijeme sa svakovrsnim
poteškoćama i pogibeljima boriti, ali neprestrašivomu
duhu, postojanoj hrabrosti i upravo kršćanskoj strplji-
vosti svaki put poljedicom bijaše zasluženi uspjeh.
Budući da sii te tri župe s ovu stranu Kupe, mora-
djaše taj g. podjašprišt, da osobno izvrši naloge duhov-
noga stola često u zimi a još češće za bure i kiše na sla-
l)ašnom čamcu prelaziti rijeku, jerbo ne imade redovita
prevoza ni skele. Tako se dva puta dogodi, da je nesmo-
trenosti prevoznika pao u vodu, a njekoliko puta nepo-
godom vremena zahvaćen dobio groznicu, s koje po
više mjeseci moradjaše ležati i s pomanjkanja pomoći u
ovoj osamljenoj okolici malo ne poginuti. Osim toga po
svjedočenju nadležnih podčinjenih vlasti i javnoga mni-
jenja, mora vlast ove pukovnije javno i pred svakim za-
svjedočiti, da je hvaljeni gospodin podjašprišt jedan od
najlojalnijih muževa. Odlikuje se neprelomivom vjer-
nošću i privrženošću prama sjajnoj kući, valjanim mišlje-
njem i pravim domoljubnim duhom ; pa uz takove vrline
živi vazda u najboljem sporazumi jen ju sa susjedujućim
krajišničkim časnicima i pribavio si je opće štovanje. A
poznato je ovoj vlasti, da je g. podjašprišt još god. 1831.
sprijateljiv se s onima, koji namjeravahu, u hrvatskom
narodu prokrčiti put prosvjeti narodnom književnošću,
te im u svakoj potrebi stajao o boku i savjetom i činom
i velikim žrtvama, pa tako budeći samosviesni duh i
on bio povodom, da je hrvatsko-slavonski narod g. 1848.
prizrelio do onoga oduševljenja, te se ustao na obranu
prava i tim do sada najjače dokazanim oduševljenjem
— XLI —
opet svoju odanost i vjernost pokazao prama previšnjemu
prijestolju i tim učinio, da je ona pobuna za prijestolje
donesla krasnih plodova. A ne da se ovoj vlasti da mu
svoga priznanja ne izrazi, što je po susjednih župa pri-
godom svečanosti i dupkom punih svetih hramova srca
krajišnička punio pouzdanjem u Boga i vjernošću praraa
vladajučoj kući, pa to ne samo osvjedočavajućom riečju
ntgo i primjerom, jer je na sagradjenje triju crkvia
skoro sav svoj imetak izdao, a kad je premalo došlo
težaka na posao, i sam je kao težak rukom radio. Če-
tvrtu crkvicu je samo svojim troškom premvjestio na
ljepše mjesto.
U Glini 29. lipnja 1856.
Ant. Baron Benko, oberstar.
U spomenici župe pokupske nalazi se takodjer više
pohvala izraženih Stoosu prilikom kanoničkih nadgle-
danja.
Časnu halju nosio je uvijek u domu i izvan doma.
Kod svoga stola volio je društvo, ali nikad nije prevršio
mjere. Crkvenom godu, svojem imendanu
i berbi prizvao je na domjenak sve odane prijatelje —
iz okoliša. Živio je inače skromno, vršio djela i»ilosrdja.
Značajna je i pomena vrijedna crtica njegova života,
što je uvijek mislio na budućnost. Nadarbina župe po-
kupske ima krasnih šuma. Stoos je dao malo sjeći, da
mu nasljednik ne prigovori, da je harao šumu. Prema
tomu nije mogao ostaviti imutka. Ono, što je ostavio,
razdijelio je u drobrotvorne svrhe. Tako se u oporuci
sjetio iMaticeHrvatske.
U Zagreb je češće dolazio i odsjedao kod Janjeta.
Tu je, kako vele, znao pisati. Ovo putovanje trajalo je
2 dana. Prvi dan dovezao se do Kravarskog, tamo
- XLn —
3
CL
E
o
3
to
.S2
'5.
o
::*
Hoćivao kod župnika još živućega Oćića i slijedeći dan
put V. Gorice u Zagreb. Jednako i natrag.
Tako je Stoos dočekao i povratak ustava i ta
^upravo onda, kad mu se imala ispuniti davna želja, da
dodje u Zagreb kanonikom, kamo bi se pristojalo nje-
govu umu i njegovim zaslugama. Već se g. 1861. živa
radilo o tome, da postane kanonikom zagrebačkim, i bi
po biskupu Hauliku predložen, ali ne bi prihvaćeno. Tim
»vodom pisao je Stoos pismo jednomu od svojih pri-
atelja ovoga sadržaja :
Dragi ....
Poznato ti je, kako sam ja bivši predložen za ka-
Jonika zagrebačkoga iz nepoznatih mi uzroka izostao-
t imenovanja. No možeš si misliti, kako me je duboka
ažalostio ovaj dogodjaj, ne toliko radi uskraćena mi
anonikata i da si kako tako osjeguran bolježljive stare
!ane koliko radi poštenja moga, tim u sumnju pred
bmovinom postavljena. I budući je javno poznato, da
c razmirica m-edju mnom i g. stožernikom glede moje
^K^- „0 poboljšanju ćudorednosti svećenikah" već
'f 1852. poravnana, vidi se 1 otuda, što me je predložio,,
aravski dakle nastala je sumnja kod naroda, da tom
enaimenovanju njeka druga krivnja mora da je uzrok,
l koju Ja ni moja svijest ne znamo, ali znadu ljudi po-
oznjaci, koji pod izlikom kreposti i pobožnosti traže u
lene sada svetoga Augustina hineći se, da ne znadu,
i gledaju u meni trn, dok u sebi ne vide brvna !"
Godine 1862. bude po drugi put predložen za ka-
onika i tada je s nekom sigurnošću čekao imenovan je,
tedju tim dočeka ga ljuta smrt. On umre 30. kolovoza
^'62., a Njegovo Veličanstvo potpisalo je dekret dne
5. ožujka 1862. u Mlecima. Istodobno imenovani su i
- xLin -
kanonici FranjoMagdalenićiTomo Gajdek
No na žalost nije ovo imenovanje više zateklo Stoosj
živa. Vozeći se po zlu vremenu iz Zag^reba u Pokupsfc
nahladi se, pa kako je bio boležljiv, dobije upalu plući
od koje u nedjelju 30. ožujka 1862. u 10 sati navečer I
Svom župnom dvoru u Pokupskom u 56. godini živol
preminu. Katoličkki list od g. 1862. br. 16. donio j
ovu vijest :
Nj. c. kr. apošt. veličanstvo izvolilo je dne ^
ožujka u Mletcima imenovati za kanonika prvostolđ
crkve zagrebačke podjašprišta i župnika u Pokupskon
g. Pavla Stoosa (m e d j u t i m umro).
Savremene novine mialo su šta donijele o njemi
i njegovu radu. Jedino je u „Kat. listu" ukratko opisai
njegov život prvi kapelan, a kasnije župnik Nikola Fo!
Tiegović ovako njegovo djelovanje i njegovu smrt :
Vrativ se sinoć s najžalostnijega puta svega svog
života iz Pokupskoga sa sprovoda bivšega mi nezabo
tavnoga principala Pavla Stoosa, župnika i podjaŠprišt
kotara Kupskoga, držim si za svetu dužnost, da štd
vane štioce ovoga crkvenoga lista o nenadanoj smrt
nješto pobliže obavjestim.
Pokojnik je 22. ožujka njeku grozničavost osjetii
u toliko, da je morao leći ; sutradan u nedjelju pridign
se i odsluži sv. misu, nu jedva je dovrši, legne opet, ne
dosjetiv se zlu, što ga s opetne nazebe stiže, a ćute
težinu u odisanju. Njeka nedosežna kob, što li I
rekao, koja ga je kroz vas skoro život pratila — nanes«
ga na misao, da se svježim zrakom proveze, ne bi li s
disanje olakšao. U zao čas ! jer za tim upala pluća siloU
mah preuzme, te nenašav u onom kraju za vremen;
protimbe podlegne osmi dan ovoj bolesti.
Providen po župniku šišinačkom svetotajstvi umi
— XLIV —
rućih povrati u nedjelju 30, ožujka u 10 satih veČQ-
pm svemožnomu Stvoritelju uz neprekidnu molitvu
iemenitu dušu, i to u prisustvu svojih ukućana i krug?i
lusjeda i prijatelja Mirka Grabara, župnika šišinač-
roga, Mihalja Očića, župnika kravar skoga, koji mu i
oruću voštanicu u studenim rukama držaše — svoga
omoćnika Janka Puškarića, županijskih sudaca Alberta^
akopovića i Ferde Seljana — te čovjekoljubivoga i iz-,
lisnoga Iječnika Dra. Weisera — netom mu prekasno
jilibože iz Beča došavšega.
1 Za jučer t. j. 2. travnja bijaše opredijeljen pokop,
BJaše to tužan na Pokupskom sastanak medjusobnih h
pkojnikovih pobližih znanaca, prijatelja i štovatelja.
)(i svećenika onoga kotara nepotali nijedan, od drugud
rispješe trojica — bilo nas je 12; od svjetovne gospode
lio ih je više raznoga čina i od raznih strana, tugu-
ićih župljaiia, premda bijaše praznik — puna crkva,
oslje od rana jutra sveudiljnih sv. misa otpjeva u
P satih uz podvorbu dvijuh župnika svečane zaduš-
ice najstariji župnik Josip Vidmar šišlavićki — po tom
ttutnji turobno-mukli : „Circumdederunt me genitus
lortis" nad onim, koji je u istoj nedavno pomladjenoj
fkvi vječni život propovijedao, i sto i sto puta kano
rom u srdaca vjernih Ijubavju Boga i iskrnjega te po-
pljšanjem života govorio. Po dovršenom opijelu uz
ac. ciku i jauk svih, a najvećma onih mnogih sirota,
PJima je pokojna ručica milosnica bila, dignu ga še-.
orica braće — šest svećenika na ramena svoja odncr
Jvši ga uz tisuće suzah bez izmjene do dubokoga tam-
Rga groba.
Bivši jošte mladićem stajah uz mrtvo tijelo Stanka
raza i drhčući kao prut na vodi u strašnoj bojazni, nije
f* njim za uvijek pjesnik moga roda umro, koji je ono-
— XLV —
£?i.7r;^:
likom nježnosti svojimi pjesmami mlade klice rodoljubja
zalijevao. Sprovadjah I>ragutina Rakovca do groba u
^rkoj tugi u uvjerenju, da nam nekoristoljubivi rađ,
sukromno i neumorno djelovanje za dom i narod za
vazda u crni grob nose. Sjećam se živim osjećanjem ta-^
•danjih svojih čuvstva, a tko se i sam svojih nespo-
minje od sudobnika mojih? — Gdje tolikim strahom
treptijasmo nad životom svakoga tadanjega pravoga do^
moroca! — Nu evo o žalosti! i treći cvijetak s majuš^
noga onoga vijenca prvih uskrisitelja hrvatske knjig«
— prvih probuditelja žarkoga rodoljublja, mrazom ne*
•cdoljive smrti poparen, uvenuo pade u crnu zemlju.
Izgubila si sveta crkvo majko moja! s ove tužn«
zemlje tebi svedj pokorna sina, izgubila si slavna nai
biskupijo! revna službenika, te rijetkom vatrom u pa*
stirovanju svećenika; izgubiste braćo svećenici Ijublje-
noga i Ijubećega Vas brata, ter odlična sudruga; izgth
biste štovani rodbljubi lijepi zelen 1 i s t a k g o r «
svoj e. Oj da je moguće bilo iz njegova prepuna srca
plam ljubavi za rod i dom pokupiti, te ovaj medj sv«
Hrvate iskru po iskru razdijeliti, ne bi vjerujte mi nit
jedan ostao, koj ne bi isti život za čast, veličinu, srea
1 napredak roda svoga dao.
Pokojnik je bio bolješljiv i misao na smrt niksu
ga ostavila nije, a najvećma ga je mučio strah, da će ti
pokupskoj zabiti zaboravljen od svijeta bez pomoći i po-
milovanja umrijeti morati. Kao njeku osobitost navadjani
to, da je ovo stražnje doba, kad se je za sigurno nadao
po milosti uzoritoga kardinala i nadbiskupa oslobodjenjU
iz one pokupske zabiti — ipak sastavio si smrtnu pjesmu;
učitelja i učenike ondašnje škole pjevat ju naučio, kojti
mu u istinu kratko za tim vrijeme upravo nad grobom
i otpjevaše. Gospodin Bog mu je već dušu sudio, kojega
- XLVI -
se je milosrdnosti uvijek nadao po svojoj krotkoj i
Tiabožnoj ćudi. Pokojna mu duša, zemljica tijelu
laka! —
Potpune, iscrpive njegove biografije ne imamo,
jer su se podaci izgubili; a mnogi uništili. Zna
se. da je korespondencija Stoosova s prvacima
I ilirskim bila velika, zna se, da je on sve to čuvao sa-
vjesno. No njegov nasljednik svu je njegovu korespon-
'denciju i brojne rukopise nepromišljeno pređiao pepelu.
.Medjutim, ma da i toga nema, ma da je danas izminulo
već stotinu ljeta otkad se njegova zvijezda obzorju
Tirvatskom pojavila — ona dalje žarko sjaje rodu i domu
i vedrinom uma, plemenitošću srca kaže narodu hrvat-
sJcome prave putove iskrenosti, ljubavi, rada i sloge.
Danas kad osvježujemo njegovu uspomenu, kad se ob-
navlja grob Pavlov, zemljan mu se prašak pretvara u
svijetle zrake od sunca, a uvenulo iznad groba cvijeće,
sad već u slici lovorova lišća po svoj hrvatskoj zemlji
niče. I mi zahvalnim srcem, radosnim licem kao sinovi
ocu otkrivamo pomen-ploču i iznosimo ovaj stručak nje-
govih djela kao skromni spomenik ljubavi i pošto-
vanja patničkog hrvatskog naroda, ali ujedno šaljemo
pied prijestol Božji ove glase: „Hvala Ti, Višnji Bože,
ito si narodu hrvatskomu poslao u oru poletna pjesnika
i svećenika Pavla, koji je svojim rodoljubnim pjesmama
budio i oduševljavao hrvatski narod, te nas svojim
Kipom domovine, tim najljepšim spjevom stare
kajkavske knjige, kao ubojnom trubljom pozvao u borbu
p materinsku riječ i rodjenu grudu, u
l>orbu, u kojoj stojimo danas svi vrijedni sinovi hrvatske
Otadžbine. Daj nam, Bože, što prije i što više sinova
Braa i srca Pavlova, jer nam tužna domovina treba ljudi
'avlova značaja i oduševljenja, Pavlove topline i iskre-
— XLVII —
nosti u osjećanju ljubavi u radu, Pavlova pregaranja u
patnji, ljudi, koji će ntoći za se reći, što je za se punim
pravom rekao Pavao Stoos:
Stobijašežarausrcumom,
Uzplamti sav za vjeru i dom!
Ahcvijetživotasavzadar
Postavih na taj sveti oltar:
K6 brižna zorom pčelica
Viek traži cviet po ružica'
Jednako tražih za svoj rod
S duševnog cvijeća viek najbolji plod.
Bio Stoos čovjek stalnih načela, u koja je potpuno
vjerovao. Zato je znao ponajbolje pros^uditi potrebe
naroda svoga. Njegovo je srce bilo uvijek svježe, nje-
govo ufanje uvijek zeleno. Temelj, na koji se tvrdo
upirao bila mu je ljubav, istina, narodna
sloga, prosvjeta i sloboda. U toj baštini lezi
spas svega hrvatskoga naroda!
Zato vječna hvala i slava Pavlu Stoosu!
Dr. Stj. 0.
- xLvm
o o o
Probrane pjesme i sastaoci
Paola Stoćsa.
o o o
I
Pavao Sto6s.
i
Kip domoDine
Du početku leta 1851.
Lnda vii morje vre vekivečno
Jedno nam leto kapnulo srećno!
Najmre kad vre nit' cveta v dolici,
Nit već zelenog lista v gorici,
Nit bi gde videt s grozdekom trsa
Nit poljodelcu odprta prsa
Nego svu goru sedu postati
A V polju drobnih ptičic nestati,
Videti k tomu, kak marhu hrani,
Kak muž prot zimi z bundom se brani
I čuti vuka, kak strašno tuli,
Kak koru gladen hrastovu guli.
Staro, znaj, leto da je gotovo.
Koje nut zniklo, vidimo novo.
Anda vu morje vre vekivečno
Jedno nam leto kapnulo srećno! —
Neg jer nam drugo ovak tam zajde,
— 3 —
Jel mozd nas pređi tamo ne najde;
Al nam pak takvu porodi tngii,
V kojoj življenje bu nam predugo.
Nut to z viđenja, vu ovoj noći.
Koje sem imal, bojat se mibći!
Koje kad v pesmi kanim van dati,
Srce od plača nemrem zdržati :
Vre bi ostavil mesec planine,
Da nosi svetlost v niske doline,
Sve bilo tiho, i noć gluboka
Jedinog šumet čul bi potoka;
Na jedenput pako nut od polnoći —
Puhnuše veter — iz ćele moći,
Oblake sim tam razprestre crne;
Hk)će da nebo z zemljom prevrne;
Isti Neptun vre — sam se začudi,
Kad mu prez znanja morje se budi, —
Ar već tjam Dunaj z slapmi v zrak điple,
Hoće, da Savu z mtiljem zasiplje ;
Som vre z mustači gizdavo miže.
Lampe prot savskim ribicam zdiže;
Vre nut i pozoj v zraku putuje,
Vse zlo prot samoj Savi setu je;
Mesec potemne svetlost nestane.
Zemlja i drevo tužno postane!
Nut pako drage kip Domovine,
Dja svoje speće probudi sine,
Zmed gor po ravnoj javčuć dolici
Vidi se k savskoj letet vodici.
4 —
AV kakva bila pretužna mati?
Jer duh, il vila, nije poznati,
Ona, ka negda je na stolicu
Kraljevsku šesti mela pravicu; —
Nit' već na glavi korunu zlatu,
Nit' ima zlatni lancek na vratu.
Nit* joj po prsah đunđ se prele va.
Nit' baršun telo njejno odeva.
Ni već na prstih dragog kamenja;
Da je kraljica nima znamenja;
Nego (kaj bolje naj srce rani
Onog', koj mater svoju ne brani)
Z slamicum kitu nosi povitu,
A glavu z črnum pečum pokritu,
Ter tak žalosna sim tam se trudi,
Hoće da sinke svoje prebudi;
Ali kad vidi nje tvrdo spati
I za zlo vreme ništa ne znati,
Sebe pak samu v tulkoj tmici
Kad se premisli kakti v temnici, —
Kaj bu sad' delat'? v srcu se pita,
Ter na kolena tužna se hita,
Ar nit človeka kakvo znamenje.
Nit je gde živo čuti stvorenje,
Nit je gde spazit huticu moći,
V kojoj bi ognjec žaril se v noći, —
I kaj još bolje čudi se, v zraku
Sove — V tak crnom nigdi ni mraku.
— 5 —
Vidi se onda, kak da bi bila
Zopet tak k sebi pregovorila:
Kad mi se anda morat predati,
I V domovini mrtvoj postati,
Idem još mrtveh grobe otpreti,
Kaj ak ne hasni, hoću vumreti. —
Ovak se plače, i briše lice
Ter poeme v goru iti z dolice
Tamo gde negda Horvatski kralj i
Svoje palače jesu imali,
Tamo gde z mehnom sada pečine
Pokrite vidiš stare zidine,
Tamo je pošla tužna bogica
Horvatske zemlje stara kraljica.
Ali kam ideš, predraga mati?
Z nikem se ne ćeš tamo zestati.
Puste zidine v strašnoj pećini
Objimlje bršljan sam na visini!
Kad pak vre dojde poeme javkati,
I takve reci od sebe dati:
„Domoroci, gde ste dragi sini?
Koji ste negda vu ovoj zidini
Pustili za me, vašu kraljicu;
Cez prsa vaša letet' strelicu;
ir prah, ir pepel mesto pokriva
ir zid, gde telo vaše prebiva,
Meč me žalosti, ah me želenje
Pepelom vašim naj da življenje!
r
Naj da življenje onomu kipu
Koj negda z snvtjum branil je diku
Horvatske zemlje, živuć do groba
Za glas i ime naroda svoga!
Ar potlam žitka kak vam nestalo
— I vaše pepel telo postalo
S kraljevstvom skupa glas moj prehaja,
Nit gdo vu srcu zato se kaja.
Narode druge svetlost opstira,
A mene crna senca potpira;
Drugem vre sunce sveti po noći, —
Mu tmicu V danu tipai je moći;
Narod se drugi sebi raduje,
A z mjenom sinko moj se sramuje:
Vre i svoj jezik zabit Horvati
Hote ter drugi narod postati;
Vnogi vre narod sam svoj zameće,
Sram ga, ak stranjski „Horvat" mu reče.
Sam proti sebi jel' ne šetnje,
I ovak slepec sam sebe truje.
Neg' kaj rastepljem reci po svetu
Kadi je vre istom znano detetu,
Da se ne pozna već Horvatica,
Misleć rođena da je Nemica;
Nut sve vu stranjskeh senjah vre gine
A za svu mater niš se ne brine. —
Takvo je anda sad moje lice,
Takov je stališ tužne kraljice.
— 7 —
Takva mi dika, takvo poštenje,
Tak se dokonča moje življenje !
Ah ! zakaj nis' još negda vumrla,
Ter tak v početku grob si otprla,
Ne bi sad v špotu takvem živela,
Da se nis tužna nigdar začela!"
Komaj to zreče v onoj pusčini,
Nut čuje pucat kamen v pećini,
Osupne malo vu tmičnoj noći,
Ar kaj to bude, ne vide oči:
Za tog' pak oblak v zraku raspukne,
I mesec beli van se nalukne;
Onda podigne oči k visini
I gleda srčno v jednu zidinu,
Ka sad to bude? z rukum se potpre,
I nut V pećini jen grob se otpre !
Odstupi — pazi srce ji tuče,
Spazi da belog nekaj van luče,
Vmir srce, vmir joj još vekše biva,
S kem bolje duh od van se poriva.
Nut pak sin dragi stane pred oči.
Ona ga spozna i suze toči.
Koje on angel taki izbriše,
Kada k njoj milo pregovoriše:
„Cul sem, predraga mati kraljica,
Kakva je tebe opstrla tmica, —
Cul sem tvog glasa vu onoj noći,
Nemoj zdvojiti, hoću pomoći:
— 8 -
Hodi predraga tvoje krivice
Nosi do banske v Zagreb stolice;
Gde kad bus vidla, da sablje pašu,
I velikaši v spravišće jašu,
Pazi! tam dojde jen z moje krvi
Koj za tve dobro svigdi bu prvi;
On domorodec Kušević zvani,
K njemu se vteci, on te naj brani.
Nut, kak to zreče, tiho prehada,
I kakti sunce k grobu zahada!
Ond^ pak mati njega objeti
Hoće, ter željno v naručaj deti,
I vre se nagne, da ga ogrne
Nut praznu tmicu k sebi pogrne,
Ar nnesec v hipu v oblak se skrije
I njega v grobu kamen pokrije.
Onda plačuća k grobu si stane
Cekajuć, doklam zorja postane.
Danica g. 1835., br. 3.
Putnik domooini.
.am gde hladna Sava zvira,
Jednoć Slave sin zaspi,
Dom ostavi^ — išće mira,
Bludni putnik, gde ga ni.
Senja, da po temnoj gori
Javče svoje majke glas,
Da se tužna s tmicum bori,
Da se plače vsaki čas:
Odrevenjen ves postane.
V srcu kamen mu leži,
Otpre oči ter se stane,
I kroz plač pregovori:
Crna zemljo! kud ja bludim,
Xam sem zašel v stranjski sv^t.
Zakaj moju dragu kudim
Vre od mnogeh Majku let?
Oj joj mila domovina,
Gde si draga, gde si ti,
Gde je oneh gor planina
Gde tve srce sad skuči?
Gde vre srcem tužna kloniš
Na pečinu nagnjena.
Suze k nemem zidom roniš
S kamena do kamena.
Gde na mrtveh sinov grobu
Tužiš tvoj nesretni stan,
Od njih proseč boljšu dobu.
Od njih vračtvo tvoj eh ran.
- 10 -
Mrtve prosiš, a ja živem;
Draga! nis li ja sin tvoj?
Leti sokol s krilom sivem,
Ter me v Dom zanesi moj !
Da mu dragu Majku najdem,
Gde nju srce tak boli,
Ter vu onu goru zajdem,
Gde mozd mrtva vre leži.'"
Kamgod putnik se obrne
Z vsakim drhče korakom,
Zemlja vsaka mu pocrne,
Kojagod ni njegov Dom.
Kak brž pak postavi nogu
Na svog Doma granicu,
Na tla klekne, hvali Bogu
I poljubi zemljicu.
Zemljicu sad suzmi rosi
Zar sve nevernosti.
Na nju s licem nagnjen prosi:
„Majko, ah oprosti mi!"
Otud dalje ne putuje,
Javčuč: „kriv — ah ja sem kriv!"
A da reč još Majke čuje,
On već ne bi ostal živ.
11
Glas čuj ući V crnu goru
Sprot drči, da najde nju,
Nut kaj vidi? ptica koru,
Prekljuvava hrastovu.
Sivi orli zakaj daste,
Našeh plodneh kine goric,
Domovine stare hraste,
Skljuvat' od poškodneh ptić?''
Stoga bregu putnik dole
V niski jarek spušta se,
I za mater najti v pole,
V ravno pole pašći se;
Dojde V mesto tam, gde Sava
Ime Save pogubi.
Gde se Dunaju — predava,
Njegve lađe, da zdrži!
Stani, Savo! sad ne teci,
Poveć mi za Majku mu
Kuda javče, daj mi zreci,
Kuda skriva tugu svu."
Kad tu nemre ono čuti,
Njegvo srce što želi.
Otud ziđe, dok se miuti
V našeh poljah, gde veli:
„Poveć mi zelena trava
I ti poljsko cvetiće!
Zakaj V gorkeh suzah plava
Tužno lice Majke me?"
„Mili sinke I gledi s trnjem
Spetu ovu dol celin,
Nju nasej mi s čistim zrnjem,
I skoreni van pelin!
Van pelin, van drač čemerni,
Vse kupinje skrči van,
Ter nazad bus moj sin verni.
Za kem plačem noć i dan.
Reci čuje, niš ne vidi:
Jesi r ti to majko ma?"
V gori z jekum beli zidi
OdgGvore: „Majka tva,"
V ova goru sada drugu
Ide iskat Mater svu,
Nutl zabludi v trnićnom lugu
Zgubeć s očih svetlobu.
Povečte mi temni puti
Ove tmične šumice,
Jer se gde ona muti
Za kum gine srce me?"
— 13
Niš ne čuje, vse je pusto,
Vse je tužno, vse muči,
Samo gdegde kukčec gfusto
V pustem grmju sam skuči.
„Mili Doma moga vrti,
Gde ta loza sad stoji
Ah kak jako ste podrti.
Kakvo kladje tu leži!
Vse je stranjsko, kamgod stanem,
Glas domaći tvrdo spi,
Vu tom mestu nepoznanem
Još me zver kagod vmori;
Ar vu tmici segurneša
Vsa poškodna bivaju,
K tomu V šumi još Ijuteša
Divja vsa postajaju.
Ak' ću tu začu vat glavu,
I uzdržat život moj,
Zabit moram Majku Slavu
Još šetavat proti njoj.
Rajši naj se v ovom hipu
"Ma me ćeli sruši sv6t,
Kak da v Slavskog roda kipu
Idem Slavskog roda tret.
— 14 —
r
Ne ću vendar dalje iti,
Da kaj divjeg ne zbudim;
Ah! al' z Majkum mojum biti,
Ak' poginem, ja želim
Duh moji sad se oštro zdigni,
Napni čvrsto moći tve,
Drevo, koje primeš, prign»,
Hrasti naj se poruše!
Sile tve pritegni jake,
Ter se hiti h visok zrak,
Zhitaj vse oblake,
Doklam najdeš sunčen trak.
Zvezdami se tami prepaši.
Da se dom rasveti tvoj.
Sunce žarko ter uzjaši
I z njim k tvojoj Majki poj !
Stani! traki kakti rose
Nekakvi su v ishodu,
Nut! kaj vidim, dobri Bože!
Milu shajat Danicu!
Danica ah! jasno kaže
Ravni k mojoj Majki put,
Vre se crna megla važe,
V koj će pasti sveta kut.
— 15 -
Danica ah! lepa shaja.
Mili Bože! Danica!
Milost Božja nas pohaja,
Kad nam shaja Danica.
Pusti, zvezdo! naj široko
Tvoji traki svetiju,
Naj Hrvatom vsem gluboko
V verna srca padaju!
Z šarom naj se led sprelije,
Naj se V jarkeh mraz stali,
Ves sneg zemlja naj popije.
Da se vse razeleni!
Idem, idem tam, gde shadaš
Prek vseh gor v slavenski gaj,
Tam se mila ti porađaš,
Samo skoro zor ju daj.
Da mu najdem majku milu
Pri sveh sinov grobeku,
Ter ju znesem v zlatnom krilu
Na stolicu negdašnju.
Danica g. 1835,, br. 4.
— 16 —
Redužnost, Bog, Domooina.
y hrvatske krasne gore!
Je li sv6t šta lepšeg zmore?
Vi ste očim' mojim' mile.
Negda prve se otkrile!
Komaj 'z zibke *zidem dfete,
Kad na vrhe vaše svete
Nesla me je dobra mati,
Da navčim se vas poznati.
Nesla me je na visinu,
Da mu vidim domovinu.
Koju, o nedužnost sveta!
Držal sem za vas krug sveta.
Blažen breg! na kom je stala,
Gde na rukuh me držala,
Kazajuća mi nizine
I dalekih gor' planine.
Ah, kak slatko nuz dolinu
Sveta gledal sem kruglinu,
Rožice ah! one bele
Kak su Ijubno za me cvele!
Oko moje sad na sunce,
Sad na dalkih gor vrhunce.
Pavao Stoos. — 17 —
Sad je palo na ravnice
Sad na drage majke lice.
Pitanja na moja vnoga
kak slatko mi je Boga
Vii nedužno srce mila
Onde mati zasadila.
Ak' je ptica gde letela
Drolini kukčec, glasna pčela,
Ili mravlica po rosi,
Bog, veli vsa ova nosi.
Gde su ptičice, pitam. Stani,
1 gdo nje vu zraku hrani?
„Krovek im je nebo, reče,
Z ruke božje hrana teče." —
Sad vre, kamgod del sem nogu,
Videl jesem vsa vu Bogu;
Aj! vu Bogu v:aki vesel
Listek se j' ni clrovu tresel.
Veja kagod je šumela,
Božji glas mi je donela;
O! kak slatki oni čaši,
Kad mi se čuric oglasi!
I kad Ijubno vuz dolice
Bistre gledal sem vodice,
- 18 —
Kak čez kamen se drobiju,
Božjim glasom romuliju!
Bu H, mamo! ova tvoja
Domovina kada moja.
Gdje se sve vu Bogu ziblje,
Trava cvete, drevje giblje?
„Bude", reče; i od hipa
Domovine v srce kipa
Prijel sem; o majko mila.
To je vse tva ljubav bila.
Danica g. 1835., bn 22.
Žerjaoi.
an je beli, sunce šija,
Trava cvećem se razvija,
A po nebu jata plava
Od žerjava do žerjava
U visini prek oblakov
Blizu žarkih sunca trakov
Kako lepu drže slogu!
Da V sv^t topli dojti mogu!
— 19
Ves put niš ne jedu tužni,
Jer i već put nisu nužni,
Nit jim moći je postati,
Nit u modrom nebu spati.
Krila s kemi zrake seču,
V kosti putnikom oteču,
Oj, joj ! što se još ne čuje I
Voda s vojskom narekuje.
Ali vendar ni jim mira,
Negdo pute im prepira,
Z nekojega jadnog grla
Prot njim vika se je zdrla.
Najedanput su postali
Kada na nje krič navali,
Nikam z mesta ne letiju
Vsi u kolu se vrti ju.
„Oj žerjavi božje ptice!"
Krikne vila iz gorice,
„Tak visokom, gdje stojite,
Sta pod nebom se bojite?"
Pojtel nek u praznom kriču
Mala dieca na vas viču.
Slaba pamet ne presudi.
Kam vas vode vaši trudi.
Danica g, 1835., br, 35.
I
Ptica u krletki.
ut, kak samo ja nedužna,
Nut, kak samo se ja tužna
Po krletki tesnoj tučem
Javčuć glasom tuguj ućem
Van iz gorke vuze lučem!
Dan 1 noć mi srce cvili,
Nemo drevo tučem s krili,
Tužim V diljem lovca zlobu,
Ali moj V ovom grobu.
Zahman tužno plačem dobu.
Druge sve po svčtu ptice
Sad vu polje, sad v gorice,
Sad k potokom preletiju,
Ter se žitku veseliju
A mla prsa smrt želiju.
Jedne lepo za sve mlade
S tankih šibic gnezda grade,
Druge ili zrno nose,
Ili V kljimu kaplju rose,
Kada male jesti prose.
A ja ova sva zg^biti.
Tu u vuzi moram biti.
Od svih ptić se odseliti,
Sva čutenja vdreveniti,
V kamen srce me zabiti!
21
Anda zašto mi je krila
Narav ova podelila,
Moć po zraku pojti smeti,
Proti suncu odleteti,
Pak sad moram tu sprhneti?
Ni li moja krv jednaka,
Kak i kagod druga svaka?
Iz zemaljskih sokov ćela,
Ni li kak i drugo telo
Moje ruk božanskih delo?
Svakom mojem po ću ten ju
Stvorjena sam sva življenju:
Okom vidim, vuhom čujem,
Slast i dlihu razlučujem.
Isto ćutim, kad tugujem.
Niti nisam u mom žitku
Drugom ikad smrt na britku :
Kazat mogu tamne gore.
Da i kukčec s truhle kore
Uz me mirno projti more.
Pak ja vendar cilja moga,
Koj je meni dan od Boga,
Za navek sam pogubila!
Ah jao! ni li to nemila
Clovečanskog spola sila!
- 22 -
Ni li Bogu to krivica,
Da ja ovak tužna ptica,
Plakat moram, kadgod zinem,
Da tak v ćelom žitku gfinem,
Vmiram, nikad nepreminem?
Ovak plače, i nut bela
Ptica z neba doletela,
Ter je zanjke sve sprejela,
Ptičicu iz vuze snela,
I š nj um k nebu odletela. —
Danica g. 1835., br. 35.
Ja i tužna oila.
Ja.
^takno mjesec, kada tavne
Kroz oblake putuje,
Turovno na zemlje ravne
Tz neba pogleduje :
Tako tvoje modro oko
U se uprto duboko
Pokazuje, kak boluje
Tvoje milo srce, vilo!
Mrakom tuge sakrito.
- 23
i
Ali gledaj zrak i sunce,
Zemlju, drevje, čitav sv6t,
Visokih gor vrhunce,
Lišće, voće, travu, sv^t.
Morske vale i potoke,
Plitke vode i duboke.
Pa razbori, tko sve stvori.
Tko sve ravna tak odavna?
Ni li duh, koj svu drži?
Vila.
Sta će mojoj gorkoj tuzi
Uzorita narava?
I nebesa divni kruži
I sva zemlje krasota?
Sta da sunce mene grija,
Mome duhu, kad ne šija?
Sto su gore, što je more?
Sto potoci su duboci?
Kada moj svet sretan nij.
Kao svet ni li naše tielo?
Duša ni V što svetu zrak?
Jarko sunce srce vrelo?
Srca ljubav sunčan trak?
Glava nebo? Zvezde oči?
Sveta sile tela moći?
Zilni soci kao potoci,
Koji ćelo naše telo
Životom zalevaju?
- 24
L
Zla ćutenja nisu V magle,
Koje duh potavnuju;
Kad se dižu, bune, magle
Sunce li ne sakriju?
Misao vetru ni V podobna?
Ljutoj tuči zavist zlobna?
A je r grde gnjevne srde?
Munja mari, kam udari
Ni r u rodu s gromovi?
Dakle štogod žive, biva
Slikom sveta vanjskoga:
Više manje svaka živa
Nose obraz celoga;
Covek vendar nad svim više,
O n božanskim duhom diše,
On jedini u sredini
Sveg stvorenja i živlenja
Nema višeg od sebe!
Sam Bog nad njim gospoduje
Tajnom silom narave,
A nad stvarmi on caruje
Duhom prava istine:
Za to mudrost Bog mu dade
Da sam sobom vladat znade^
I za veću brata sreću
Stvar da nije nit da smije
To od brata tražiti.
— 55 -
1
On je svet! — i kad pravilom
Krivim svoja ukine,
Tuđeg samo jadnom silom
Sveta neka ne dirne:
Ni zemaljskog zraka strela,
Kakgod bila vatrom vrela,
Kakgod klila njena sila
Prek vrhunca svoga sunca
Nije nikad planula.
Nikad nij u mesec pala,
Nikad zvezde ranila,
U s V o m svetu je ostala
Kakgod dalko sinula:
Al u svet, kog smatram tužna
Dušmanina zloba kužna
Gromom pada svoga jada.
Ter ubija sve, što šija
Sjajnom iskrom blaženstva.
Zaludu ga Bozi zovu,
Uz vis strana njihovih.
Da kroz noć po modrom krovu
Slogu neba prouči :
Kako mjesec, kako krasne
Sjaju mirno zvezde jasne;
A on jadnom, svojom gadnom
Zlobom, mira plod zatira.
Zemlju paklom pretvara!
Dok svet sveta srne razbiti,
Polag volje slomiti
Tuđe sunce pomračiti,
Jasne zvezde zgasnuti;
Dok jur duša ginut mora,
Kad joj jedva svane zora ;
Dok koj tužan, drugog suzan
Ćele noći suze toči.
Uz put krvna progona.
Dok svet sveta gvoždjem bije,
U verige sapinja;
Dok po krovih vrata vije
Bacana od nasilja;
Dok se razum zametava,
Tupost pako uzvišava;
Dok se pleni glas pošteni.
Krepost tlači, dok se pači
Prosvećenja rajska luč:
Dotle, šta ću, nego tužna
Med uzdisi čeznuti
Slatkom nadom, da će ružna
Jednom pakost minuti,
Da svet svetu, duša duši
Sretnog stanja već ne ruši,
I od Boga dana sloga
Vjerno pazi, da negazi
Sloboda po slobodi.
Danica g. 1837., br. 3.
— 27 —
m
Grlica.
visokoj strmoj gori,
Na stoljetnoj ovoj jeli
Vedrim zrakom svet beli
Prvi put se meni otvori.
Tanke šibe prostih hvoja
Moje gnjezdo sastaviše,
Ter me u njem milo niše.
Bog joj plati, majka moja.
Iz nje ustih do pšenice
Nisam zrna vek dobila.
Meni nosi iz dolice.
Veće pesak majka mila
Uz potočić bistre vode.
Pođe leteć i bez straha
Ter veselo natrag ode.
Uzme zrno izmed praha.
Tvrdom hranom tvrda krila
Cistom vodom čisto telo.
Vrelim g^ezdom srce vrelo
Od majke sam ju dobila.
Tako sam se odgojila,
Pa vesele tuđe ruke,
Lepe setve tuđe muke
Nikad nisam požudila.
28 -
u daljini vidim polje,
Zlatno mi se klasje smije,
Ar mi nikad jošte nije
Tamo letet bilo volje.
Ja bi mogla mojim krilom.
Kud ne može doseć oko.
Podići se na visoko.
Za odneti tuđe silom.
Nut da tako tuđa sila
Uzela bi gnezdo meni
I još život mnogoceni —
Sto bi majka ma činila?
Zadovoljna dakle onim.
Sto na pute kada zajdem.
Medu praškom zemlje najdem,
Tuđemu se sveder klonim.
Kad uz kamen padajuće
Dve tri kaplje skupit mogu
Ter da sretna hvalim Bogu
I srce mi igra vruće.
Opet drvo na najveće
Idem šesti, tere tugom.
Opuštenim pevam lugom
Nadam uvek bolje sreće.
— 29
■^
Zdravo grano, drvo mlado
Glas moj nježno u se pije, —
Do lista ga list odbije,
Sve zaori sa mnom rado
Suma — sa mnom sebe — čuje:
Ja zasutim — ona šuti;
Gorski pako plaču puti,
Moje srce kad tuguje.
Jauk tužan kroz ponore
Kroz kupinje — prazne doli, -
Jedva prolaz da izmoli.
Dok do druge dojde gore.
Tamo opet sve pobudi
Sivi sokol krila pruži
I vrh gnezda svoga tuži
I svome se snu začudi;
Ar jur sada sve ustane;
Slavulj otpre odmah vrlo.
Milim glasom svoje grlo,
Ter na posluh braću gane.
Jur ptičice svakojake
Pjesme poju — svaka svoju,
Ter u većem udilj broju
Glasnim pevom pune zrake.
- 30
J
Uz travicu pčela cvili,
Mravak brižno putem trči
Istom gorom cvrčak čvrči,
Sve za rod svoj žive mili.
Dok se jedno k drugom kupi,
Dok se giblje šunm pusta,
Dok sve otpre svoja usta,
Da u život novi stupi:
I dok meni služi vrieme,
Za gnezdo si sagraditi
U njem mlade {fcsaditi,
Da ne mine moje pleme;
Eto jadom uz planine,
Eto luči strašna vika,
Najedanput divja krika,
Traži slede od zverine.
Nut od lava severnoga —
Z V e r a r stope najti žudi,
Iz daleka sim zabludi,
Da ubije gosta toga.
Sad zamukne, sad zavapi,
Sad postane, sad poskoči.
Vatrom gore njemu oči.
Nemir divlje srce trapi.
31 —
"\
Pušku skine sa ramena,
Ko — ljuta se vije zmija —
Da ubije već navija —
Jer se kaže neka sjena.
Neka sena goropadna,
Strašnog lava od ishoda —
Čini mu se, da tud hoda,
Otud njemu prsa jadna.
Prsa jadna ah izreći,
Ko su jadna, nij' moguće,
Ha! ko srci u njem vruće
Za ubojstvom lava jeci!
Videt žudi, što ga plaši,
Senu vidi tela nije,
Ko mu ljuto srce bije
Ipak saki rast ga straši.
Svaki rast, koj' šumom buci,
Kad za listom — list se giblje.
Kad za svržju — svrž se ziblje.
Srce njemu teško muči.
U zdvojenju lovnim rogom,
Zacrne tulit divjom krikom;
Lug odvikne istim klikom,
I on obom dršće nogom.
32 —
Nogam dršće od neznanja,
Da li to, kad on tuli
Glasom istim njemu ruli,
Da r je vetar ili je sanja?
Ne zna zverar, da s' uz gore,
Ke njegove noge gaze,
Šuplja brda svud nalaze,
jKoja jekam — š njim govore.
Sam si dakle lava stvori,
I što dreći, znati mora,
Da od njegvog jest izvora.
Sebe — neka tiem obori.
I sam sebi strah porodi,
Ter se sebe sad samoga
I još jada plaši svoga,
Do osvete, koj/ ga vodi.
Ništ ne vidi; sad već sudi,
Križopuće — da je njega,
Očaralo odmah svega,
Svakojako putem bludi.
Eto, što sad ne počima,
Kakva miso s njim ne vlada.
Sto ne smatra iz nenada.
Kad, što traži, gora nima?
Pavao Stoos. — 38 —
Vile, kaže, lava brane,
One nose pamet zrelu.
Kojom vide moju strelu, ,
I za lava teške rane.
One su ga, znam, sakrile,
Jer su vilam moći dane,
Kako pticom lav postane,
Pticom su ga pretvorile.
Odmah misli, da kad blizu,
Ja grlica tužno pjevam.
Da ga perjem ja odevam,
Nut; sam mu sam ja u grizu (?)
Ti paklena, kaže, zveri,
Ti sad moraš dole pasti ;
Ter u krvnoj d^še strasti,
Puškom svojom na me meri.
Vidim mu se predaleko;
OPrignjen sav po zemlji plazi
Na me vendar verno pazi,
Doklam pojde svržja preko.
Da ja mladih ne bi imala,
I kod gnjezda ne sedela.
Ja bi bila odletela.
I pobeći sa mnom znala.
— 34 -
Misli zverar došav bliže.
Da ga moje ne vid' oko,
Premda nije tak široko —
I već znova pušku diže.
Pušku diže i presiže,
Ako nisam njegva žrtva,
I ne panem doli mrtva.
Neka njega hit ta stiže.
Ti kupino, ka si tuđe,
I ti, kaže, oštri trnel
Bodi, rad se doli svrne.
Bodi živo njojzi ude!
A ja ću joj razbit glavu,
Vrat izvinut, grlo izvući, —
I do smrti nju utuci,
iU nečistu — bacit travu.
Ter još onda noge stresti,
Perje i sva nj ej na krila,
Kimi lava je ovila,
Iskupsti joj i prokleti.
Pivčuć na to moji mladi;
Jedan porad ljute gladi.
Drugi gnjezdo jer se shladi;
Dižu kljune k mojoj bradi.
~ 3S^
Ar to lovcu nije milo,
Već primjeri, pušku spruži,
Suma gromom sva zaruži.
Eto što se dogodilo!
Puška mu se sva razbila —
Hit je njega obalila,
Oči njegve zasliepila,
I čelo miu razmrvila:
A u mome ja sam stanu,
Ko sam bila, tako ostala,
Moje mlade ogrijala,
Davajuć njim krepku hranu.
Višnji čuva sve, što stvori:
Sve što ćuti, život ljubi
Koj' je, da drugog pogubi,
Samog sebe on umori.
Koj' pod drugim jamu kopa,
U takovu njega lasno.
Kadgod bilo, rano, kasno,
Vlastita će svrnut stopa!
Danica g, 1839,, br. 16,
M
- ae
IHolitoa domoroca.
Da nam ono ne pogine,
što je noS^ ođ starine.
že, kojeg oganj sveti
Beskonačne rajske sile
Kano zraka sunca leti
Kroz duševne svieta žile.
I po kojeg višnjoj zori
Sav sviet k tebi stupa bliže,
Da ti srcem čistim dvori,
I svu mudrost vječnu stiže.
Tamnoj zlobi ne daj vlasti,
Da za ini rod podići,
ir bi morao naš rod pasti,
II tv6 sunce — nikad stići!
Jošte prije neg Slaveni
Kralje svoje pozdravljaše.
Prije, neg' još prosviećeni
Ikoj drugi rod poznaše.
U viekovah tmini pustih.
Gdje bezumna tupost vlada.
Tvoja milost glas od usti
Nam sačuva još do sada.
~ 87 —
V.
Pa bi s njime sad propali,
Blago ciene od najveće
Za pobjedu našu dali, —
O' to tvoja pravda ne će!!!
Da smo od Slave narod stari,
Kom jest rieči glas prostrani, —
Tu su tvoji višnji dari,
Iz ruk' tvojih nam podani.
Zato nemoj dopustiti,
Da se tvoji dari gaze,
Kimi nam je k svrsi iti,
Kroz tve luči rajske staze.
Tvoja djeca svi su ljudi,
Samo tvoj je sluga svaki,
Samo tebi slava budi!
Mi smo drugi svi jednaki.
Danica g, 1840., br. 1.
- 38 -
Poz i D
u
ilirsko kolo.
'/ A
"^-^
Hercego'^*^
U ilirsko kolo mili
Vratite se srodni puci,
Sto su stari gvoždjem bili,
Nek su duhom sad unuci!
Slavna braćo, oj Hrvati,
Ki za vašu krv i pleme
- 39
Krvju vašom znaste stati,
Rodu vjerni svako vrieme!
I Slavonci, slave sini,^
Ki ste uviek krepki, možni,
Na čest jednoj domovini
Sa Hrvati bili složni.
Dalmatini, braćo stara,
Gnezdo milih naših vila
Prva iskra našeg žara, —
Slavna krvi naših žila!!
Bistri naši Dubrovčani,
Istrijanci, oj junaci!
I Korušci poštovani,
Naše zviezde jasni traci!
I vi Kranjci, tak nazvani
Od ilirske negda krajne,
Ki ste starom Rimu znani
Rad desnice vaše sjajne!
Oj Stajerci, kih djedovi
Bjehu naše kod vojnice,
Ponosni k6 labudovi.
Brzi kano lastavice!
U ilirsko kolo mili
Vratite se srodni puci,
- 40 -
Sto su stari gvoždjem bili,
Nek su duhom sad unuci!
Medju Murom, na Dhmavu
Sto stanuje, k nam nek stupa,
Sve to jednu ima slavu
Sa ilirskom braćom skupa!
Bačvani po bielom mlieku,
K6 vam majka sisat dala,
Da ste dika našem vieku.
Bila vam za ljubav hvala!
Oj Banatu, komu ovo
Ime ban od boja rodi,
Upni um tvoj u to slovo,
Pa te k nam nek sloga vodi!
Serblji! amo ruke vaše,
Nek se mrzost sva ukine,
Opće jer je blago naše
Jezik jedne djedovine !
A junačka kad vam sreća
Dade ustav nov dobiti.
Znajte, da je slava veća
S više braće braćom biti!
Više oči vidi više.
Više misli više smatra,
Više ruka već napiše,
S više iskar' biva vatra.
41 —
Samo sloge duh jedini
Bude naša opća dika,
Angjeo mira medju sini
Jedne majke i jezika!
Od Bosanske sini družbe,
Kih uzdasi sve nas trape,
I od kojih gorke tužbe
Za pomoći k nebii vape!
Hercegovci, sokolovi,
I vi braćo Crnogorci,
Nedohitni vitezovi.
Za slobodu hrabri borci!
Još Bugari od starine,
Na oružju momčad slavna,
Koje stare otačbine
Dobro zovu jur odavna:
U ilirsko kolo mili.
Vratite se srodni puci,
Sto su stari gvoždjem bili,
Nek su duhom, sad unuci!
Tako kolo, koje tminom
Dosad bjaše razadrto,
Bit će opet Slave sinom
Slavstva kolo sad četvrto!
- 42 -
Prvo kolo Ruska ima,
Drugo Poljska, Ceska treće,
A četvrto nek uzima
Duh ilirski uviek veće.
Na tih koli nek se stara
Naša majka napried vozi,
Da nam k sreći put otvara!
U to ime Bog pomozi!!!
Danica g. 1840., br. 4.
Cjubao ilirskog junaka
prama soojo] majci pri odlazku
na Dojsku.
|vo, jur me zove u daleki sviet
Nemila roda našeg sudbina;
Sad moram, majko, tvoja nevina
Ostavit prsa, moje duše cviet;
Jur mi srce kloni.
Oko suze roni
U spomen kod me majke sretnih Ijet*.
Preda mnom se sada vije prvi dan
Djetinjstva moga, u kom' si mila
Majko! mene na sviet porodila;
— 43 —
Sad stoprv tvoje boli ćutim stan:
Moje malo tielo
I sve mlieko bielo
Sad u zipki vidim; o moj slatki san!
Sada, kad rastavlja bojna sila nas,
Cjelove one, slatki naručaj,
Ljubavi tvoje,ah ! veseli raj !
U suze utaplja sva taj gorki čas,
Kazat ne mrem više,
Samo još uzdiše:
S Bogom, majko ! s mog plačućeg srca glas.
I ti s Bogom, družbo! s Bogom ostaj sva!
Sestrice mile! s Bogom ostajte!
Uspomenu svedj moju nietite!
Ja jur odlazim, s Bogom braćo mž!
Molite se Bogu,
• Da se vratit mogu,
Opet vidit vaša lica milena.
Danica g. J840,, br. 3L
Amazonski srca odzio
mladih sestrica ilirskih uz Ijubao braca na oojsku
odilazećcga.
^*h bez Tebe nije moći,
Mili brajno! nam ostati;
I nas s tobom udes prati,
I nam s tobom skup je poći!
- 44 -
Jedne nam je majke krilo,
Jedna ljubav, dom i blago,
I sve, što je tebi drago,
Nama bjaše uviek milo.
Neka dakle ona sila.
Ka uztreba tvoju ruku
Dieli medju nas tvu muku
Sva tva gorka i nemila.
Mi idemo svuda s tobom,
Kamene ćeš il u gore,
ir na sinje poći more
IV za žitkom, il* za grobom.
Bratac.
Ali s majkom, ka ostane,
Tko će, drage seke! biti.
Da ju grli i zaštiti,
Srcem kloneć dla ne pane?
Tko će uzet Vaše mjesto
Da ju, kano Vila, dvori.
Da š njom slatko progovori,
Mila usta ljubi često?
Ostajte! ja sam odlazim,
Da za rod i domovinu
Sječem glavu dušmaninu,
I sav pakla skot porazim.
^ 45 -
Pa, kad zorom zviezda mlada
U sried neba jasnost baci,
Onda znajte, da junaci
Naši staju, dušman pada!
Onda pjesme nek uzpire
Pram nebesom k višnjem Bogu,
Domorodnu koj kroz slogu
Spasio je nas Ilire.
Danica g. 1840., br, 33.
Otkuda je naša sloga.
asa sloga jest od Boga:
Jer nit časti niti dari
Izmedj nas k njoj vuku koga,
Samo čisti src;^ žari.
Njoj se samo on protivi,
Koj bi sve rad sam dobiti,
IV kog plaši um svoj krivi,
Da ć' u slozi sve 'zgubiti.
Kad to znadeš, mili pobro!
I poznadeš one ljudi,
Kojih pamet, što je dobro,
U svom domu svagdar kudi:
- 46
1
Sto se čudiš, kada ovi
I nas kude, ki želimo.
Da svu mrzost medj sinovi
Jedne majke uništimo?
Da te iste tebi stvari,
Ak' promotriš davno vrieme
R i m predstavit će ti stari
Svojih predjih teško breme.
Staro doba iz Atene
Svaki ures R i m obljubi,
Grci bolni muzi i žene,
A sve rimsko se pogubi.
Ali kad bi uvidile,
Da za Grčku rade diku.
Odmah Vile roda mile
Poju rimskom u jeziku.
Eto pako strašne bune!
Luda oholost digne glavu,
Psuje, grdi, viče, kune
Sve, što roda traži slavu.
Za prostotu Rim nalazi.
Sto ne bijaše grčkog djela.
Sve ismieva, kori, gazi,
Sto Atena nij' doniela.
47
Ali ipak one vrele
Rodoljuba srca jaka
Ne probiše zloba striele,
Nit holosti reč opaka;
Već se sve, štogod ne možemo
Plahogledom bijaše, — stvori:
R i m kroz svoje sile složno
Cieloga svieta oblast obori.
Što ne radi od T o š k a n e,*
Hrabri vitez, kad on : „m i a !"
Svojoj vili klicat stane:
Stupaj napried „I-Talija".
I dovede k onoj slavi,
Dja u rimska usta glase
Odi toškanskih Vila £tavi
Cim sva zemlja nasladja se.
Proti Vilam staro doba,
Teutonije — bijaše gizda;
Jer franceskog sebe roba
Plemić N i e m a c riečju Izda.
AV zapjeva niemoj gori
Klopstock, Wieland, Schiller, Gothe
I sve niemo progovori,
Baceć Franka zvuk pod pete !
- 48
I ilirska naša Vila
Visoko će poletjeti,
Samo mlada njojzi krila
Daj porasti, Bože sveti!
Danka g, 1840,, bn 44.
Obličoj pjesnika orhu magle,
Kleoetnikom.
rot mjesecu — i prot zviezdi —
Crna magla zrakom jezdi;
Al, kad ove ne dostigne,
Prot pjesniku jad svoj digne.
To videća tanka vila.
Do sunca je odletila,
Tek kroz žarke njegve zrake
Tako strielja u oblake:
Kaži, maglo, kako u glavi,
Koja mili rod svoj slavi,
Ti bi mogla dbh uliti,
Kao vrh tebe on se sviti?!
Grom prot nebu past ne more,
Već zemaljske u ponore:
Pavao Stoos — 49
Zato njega da udaviš,
S tve mrkline grud mu praviš.
Al se lažjom samu varaš,
Grom u te samu udaraš.
Jer vrh — tebe glave je slika,
A kod mene grud — pjesnika.
Cao Ilirski
pred bitkom kod Siska godine 1595.
^eđu hvoje starih jela i javora
I uz bore tanke ponositih gfora,
Gdje romone rieke trčuć kroz kamenje,
I žubori ljupko od slavulja pjenje.
Borac stari krvnog trudom od rvanja,
Kad uredi dobro za sve mlade stanja,
Lav ilirski legne na zelenu travu,
Da ohladi srce, i razbistri glavu. —
Nakon toli' truda slatku noćcu sniva.
Munja oka, oštar zub, gnjev pandža, griva,
Jaka uda, silno tielo strašnog lava.
Sve u mirnom hladu — kad bez brige spava,
Osmanske se đo njeg zvieri mrakom voze,
Smrću mu se ljutom od svih strana groze;
Jur čeljusti crne, jur krvave zube,
Jur potežu pandže, za da sve pogube,
Ter da sve pokolju odmah i podave,
— 60 —
Štogod se od krsta rodi stare Slave;
ir da sve, što ove plod zvjeraJi nije,
Kopstva vjekovitog lancem se obije, —
Ovdje kurjak, lija, vodje od zvjerine,
Trče tavnim putem, — ondje iz mrkline
Gavrani se jatom dižu k nebu gore,
Da sokolom našim neba put zatvore. —
I jur bez obrane, braćo, bez obrane
Preko Une vode crnim kljunom vrane
Dave nam slavnije, što pjevat ne znadu.
Kako gavran krokće, i što braću mladu,
Koju jedna maja rodi, u jato vabe,
Da ih pojedince jastrebi ne grabe.
Ovdje ondje slavni soko ne uteće,
Jedinom se u zanjke — slavno — zrnje meće.
Drugog strijela rani; oba zarobljene
IV verige zlatne — biju — il gvozdene. —
A gavran im viče, da ni j' za njih veće
Od ovakova ovih na tom svietu sreće;
Pače nek si slome jezik, oči izvade, —
Onda stopro bolje bit' će za njih nade. —
Sokole! u ropstvu zar ćeš viekom biti,
Koga plam vlastiti može izbaviti.
Tamo r,ti je toplo, gdjeno sunca nima? — '
Zar ti očupanoj glavi nije zima?!
Našto su ti gore, našto krasni luzi,
Kad ne smiješ letjet, već gineš u tuzi,
Kad ne smiješ bit' veseo pred dušmanom.
Već se kriješ tužan glavom i tvom hranom?
— 51 —
V
Pa ti jošte viču, da ti stanje taATio
Po tebi već nikad postat ne će slavno!
Tko je ikad bio slavan po drugome?
Zar je sokol slavan, kom se krila slome,
Zar je dika slugom bit u stanju svomu,
Nikad gospod^arom u vlastitom domu?
Prosto može živit prostak tudjom rukom.
Ali nikad slavno, već vlastitom mukom.
Uto Tomko Bakać vrućom srca željom
Da utvrdi stalnost roda prijateljom:
Pa i nas, i nas jur, čujte roda sini!
U slobodnoj našoj, kaže, domovini,
U junačkom našem gniezdu, gdje su stari
Utočište našli negda kralji i čari —
Gdje kolievka sjajna starih bijaše Leha,
Starodavnih vazda glasovitih Ceha,
I ostalih puka orijaškoga roda,
Nas zarobit traže; slomi ih ta zgoda,
I slomit će, dbk to u nas izvest rada i
Jurve Lav ustaje, jur za svoje mlade,
Gdje su, pita, ljuto simo tamo gleda,
Srda mu prostrani prsa, i od jeda
Diže grivu, pruža noge, tere carskom
Stupa junak srdžbom zvjerju prot tatarskom.
Sada kad pomisli, što ov porod novi
Od njeg traži, kog nit rimski sokolovi
Ne mogahu gvoždjem nikad ukrotiti,
A ov divjom vikom naprot njemu hiti?!
Proti njemu, za kog' hiljade godina
Bore se, i sjajna starost kraljevina,
- 5« —
Za kog sieda Klio Grka i Rimljana,
I još spomenici krvnih od mej«iana,
Svuda slavu glase, kud junaštvo vlada,
Pa njegove sile da propadnu sada?
Ter da sad prestanu oni vieki davni,
Oni opstojanstva dani rodu slavni,
Rodu ! iz kojega Jiistinjan od prosta
Poljodjelca rodjen rimskim carom posta!
Iz kog Dalmatinac Diolet i množi
Jošte drugi svietom vladaše k6 Bozi!?
Pa da sad baš sada, kad sve vjekovitu
Naroda svog diku na tom traži svitu,
Nama se prekine put od slave jasne.
Da pred svietom ime našeg roda izgasne.
Sad, kad mi živimo, sada da u knjige
Pišu se suzan j St va našega verige. —
Da smo sami krst naš slomili, i svetu
Predja naših vjeru zrekK za prokletu.
Da smo puku jaram i dvovrsne daće
I turskom jeziku, još prvenstvo dali?
Da smto puku jaram i dvovrsne daće
Bacili na glavu, da se viekom pače?!!
Bolje da nas proždru zmije svega svieta,
Neg da na nas padne ta pogrda kleta,
Koju bi potomstvu dogadjaja znaci
Na sramotu našu, kakvi smo junaci,
Kakvi domoroci bili? tužili dovieka.
Da ni imao za se narod naš čovjeka ! ! !
Danica g. 1841., hr. 48.
— 58 -
^
p€sma s likom
polog jednog napjcoa g. Krcutzcra iz opere „Zaklctoo"
pi«Dana
U akademiji danoj po duhoonoj mladeži zagrebačkog
sjemeništa.
Lik.
?alko 'e još dan, veliki zvan,
Jer svak ne ljubi svii Slavu Slavjan:
Dok teže drugi svojem u pomoć,
Nesloge crna pritišće nas noć.
O teški san majčinih ranM
Glas.
Ilirski porod još jedini
U svietu stoji zapušten,
U jednoj tavnoj k6 ztdini
Bez luči sužanj zatvoren.
Jedanput će narod svaki
Raj svfe Atene slaviti.
Samo ti ćeš tad opaki
Dno tvog pakla viditi.
Jer dok drugi tud je grabe
Za umnažat moći svoje,
Ti još drobiš dosta slabe
Na komade sile tvoje.
Slogom, dakle, oj ilirski puci,
Slavu tražite ! ! !
- 54
Lik i Glas.
Blizu je dan, veliki zvan.
Kad svak će ljubit svu Slavu Slavjanl
Glas.
Ah, domovino, cviete mileni,
Gani nam srce, da slogu ceni!
Lik.
Daj vatru, majko, tebi u pomoć,
Ter sanka tvoga iščeznut će noć!
Danica g, 18^2., bn 19.
Proe misli u pooratku zdraolja.
ikoro, skoro mog života
Jarko sunce je zapalo,
Da me, Višnji, tva dobrota
Ne uzdrži jošte malo!
Kad bolesti se izbaviti
Blagi raj mi opredieli,
O jur srce moje hiti
Roda ususret moga želji!
Udaljenim k zavičaju
Sad povratka slatko bije.
— 56
.^
I kog vodi k mora kraju
S neba mu se zviezda smije.
Da i ptica tužno izleće,
Kad joj krila led uhvati;
Ar si pjeva, pranialjeće
Kad se njojzi opet vrati.
Tako kad mi, oj Danice,
Može opet srce i duša
Tve proslavit sjajno lice,
Slast najveću žica kuša.
Sad se utope misli moje
Prošasnosti u noć škuru.
Gdje zrijem, zviezdo, zrake uz tvoje
Vodu i vatru, snieg i buru. —
Ali rieku, da peharom
Tko izgrabi zalud teži,
Ona stazom, ide starom.
Njoj dolazi viek što bježi.
Ko ju kreće druge u tieke,
Zalud sile svoje trudi:
Ta što uspava stare u vieke.
Isto nove još probudi.
Roda moga stare vile
U zabiti toli krati'
56 -
Jesu u tavnom vieku bile;
Al' čas bolji nje povrati.
Bolji čas — ah slatke rieći,
Kak' vam naglo sat udira,
Kim se roda moga sreći
Kolo u tieku svom zapira!
Pa kak teško u svom domu
Borit njim se sa vremeni,
Da otvore puku svomu
K prosvećenju put žudjeni!
Ai' za dobro zlo primiti,
Stara 'e plaća vitezova,
Sve za narod zlo trpiti
Bio je udes i bogova.
Svim delijam slava 'e hrana
Za nju žedju i glad trpe,
Za nju nose toli rana
Samo iz slave slast da crpe.
Danica g. 1844., br. 6.
Tužna uspomena.
idio sam- te, i od svoga.
Koje vidih, lica lice
Moje očne iz ženice
Pade do dna srca moga.
- 57 ~
Pade do dna, gdje ćut bdije
Kano jeka, ka oda se,
Nevidjena kroz sve glase,
S njimi tudje kad otkrije.
Tako, kad je jauk ispao
Od njedara stišnjen tvojih;
Ganuo je zvono od mojih,
I bol srca mog odao.
Bol mog srca, koj me mori.
Otkad s a V e od briegova
Iz dna tvojih plač grobova
Prviput mi ,,jao!" zaori.
Tko je, pitah, oj udesu,
Kih u grobu vapi duša,
Kih uzdase sav sviet sluša?
„Braća, klikne, tvoja jesu.*"
I oćutim, ko na dvoje
Da mi srce tko prereze,
Ko da živi ugljen žeže
Stan od ciele duše moje. —
Iz vidjene slike tada
Slike braće zarobljene
Teče suza uspomene,
I na srce gorko pada.
- 68 -
Sf
Suza pada, kamen duši
Iz nje raste, — ko on u gori,
Kojeg tiesni vrutak stvori,
Kad vrh kaplje kap se osuši.
Na zemlji se radost s tugom,
Voda suhom, ravno s briegom,
Lietnji prašak mienja sniegom,
I dan sjajni noćju dugom. —
I sve ustaje, što san sniva,
S crne tmine sjajnost viri.
Zora krila kad raširi.
Danak radja i cjeliva.
Samo ti si bez promjene,
Samo tebi, majko, u tuzi
Ko u jednoj vječnoj uzi
Gorkim plačem srce vene.
Danica g. 1844., br* 40.
Slaoa Zagrebu
od
Kupskih bregooa.
okraj Kupe, vodice studene,
Kud se dižu gorice visoke,
Stupi Vila vrh goleme stiene.
Da razgleda krajeve široke.
— 59 —
^
Pa uz gore od Zagreba grada
Kad si gledom pase oči svoje.
Milim glasom zapjeva si tada:
„Oj sokole domovine moje!
Glavni stane hrvatskih sinova.
Kruno moja, oj vilinsko gniezdo,
Oj hrvatskih oče svih gradova,
Oj Zagrebe, oj slavjanska zviezdo!!
Bio uviek, što si dosad bio,
Istok sunca od prosvjete puka,
I još roda moga angjeo mio.
Kojeg vodi nas k spasenju ruka!
Rbdoljubnog tvoga od ognjišta
Ushićenje nadju duše mnoge,
Kim na svietu nije dražeg ništa
Od — sve braće jednokrvne — sloge.
Barjak, kojno podigoše vile
Na zidinah tvojih staroslavnih,
Djevice su roda obljubile
I unuci pradjedova slavnih.
Pod njeg ide, koj' se osviesti,
I govori :s ponosom sebrojim
K tom narodu; s njime ću u česti
I nesreći pred svietom da stojim
— 60 —
Vlastitost je srcu, da se diže.
Kada čuje slavu od junaka
Otadžbine svoje; aP ga i riže
Svoga roda opačina svaka.
Ove ćuti, skoro pogubljene,
Iz tvojega slavni grade, vrela.
Nevinim su dušam povraćene,
Da se spasi domovina ciela.
Sto Atena Grkom, Rim Rimljanom,
Hram slobode, što Pariz Francezom,
Sto grad mira Beč je Austrianom,
Gazda morski London, što Englezom;
Sto Lipiska Njemcem, a Prag Cehom,
Sto Biograd slavnoj kneževini,
I grad novi Svetog Petra Mehom;
To s' Zagrebu našoj otadžbini!
Kitio vazda hrvatske nam sine
Viernošću pram Bogu i pram domu,
I zakonom opće domovine
U ljubavi prama kralju svomu!"
Danka g, 1844., br. 47,
— 61 -
Domorodna ITlafica
braći čehom i ostalim soojim prijateljima.
edobitnieh vjekujući
Plami u krvi Podjebrada,
Kad se i Vaše zrakom luči
Diže naša pčela mlada:
Tim se prama nam pojavi
Prave bratske žar ljubavi!
Krv u biedi krv priznaje,
Nužda osviesti srodne ćudi.
Da brat k bratu svom pristaje,
Kad ga udes bije ljuti!
Svak za svojim rado hrli,
Izrod samo svog ne grli.
I zadaća slavnog vieka
Branit slavu krvi svoje,
Gleda amo izdaleka
Na kraljevstvo jedno-troje :
Liepi biser od starine
Da Slavjanstvu ne pogine!
Riekom krvi posvećene
Te ostanke Zvonimira,
Jak sve zipke svete stiene,
Ceh poštuje, p o d u p i r a :
— 62
Od otaca uspomena
Dobrim sinom jest Ijuvena.
II Kaukaskieh preko gora
Spomenici roda bili,
Ili sinjeg preko mora,
Još su srodnim dušam mili:
ICamo r ne bi, gdje bez muke
Pružiš bratu bratske ruke!!
Oj i u nas slava stara
Siede Vile Praga grada
I starinskih od vladara
Čast slavjanska jošte vlada:
Ne štuje ni tudje blago,
Komlu svoje nije iirago. —
Liepo sjaju viek pri Tebi,
Austrijo, dusi slavske krvi —
Slično zvieždju usred nebi,
Sto oko svoga sunca vrvi;
Jer jednaka 'z jednakoga
Ide iz sunca svjetlost svoga!
Dobar ćaćko svoje diete,
Ak' i majci slično, ljubi;
Nikad krepost veze svete
Već grehota nje pogubi:
Mio i tudje čedo mili,
Zao i svoje još rase vili. — -
- 63 —
Dakle ruke dat si valja,
Ne podnožje kroz potajno —
Već kroz krilo dobra kralja
I priestolje njegvo sjajno:
Da viek bude u sredini
Kralj i ćaćko naš jedini!
Tako rod naš popeljajmo
U prosvjete crkvu dragu,
Tako Božje Bogu dajmo.
Ljubav kralju, rodu snagu:
To je naših prijatMja,
K6 i naša vječna želja!
Danica g. 1845., br. 20.
Riječ k pomirenju.
om je rodu snage vrelo,
Dobra savjest, srce smjelo,
Za napretkom želja prava,
I koljena svoga slava:
Tomu ništa nije mučno,
Ništa teško, nediokučno;
Jer svi sviju sreću traže,
Sve u život ljubav slaže.
Ar gdje osvete vatra gori,
Gdje brat brata mržnjom mori.
- 64 -
Gdje nij' vieća ni u čemu,
Da oprosti svoj svojemu:
Ah jaohi tamno pakO vlada,
Tam je carstvo od nesklads^',
Tam' nalazi tamnija lica
Svagda zviezda prehodnica:
Vrhu doma ah takova
Nema božjeg blagoslova.
Otud bježi slast života,
Užas tu je i strahota!
Pa kad općeg nema ognjišta
Od ljubavi kao središta,
Kad nij' ćaćka, koji bi prvi
Bio kod družbe od sv6 krvi.
Da k njoj mudro i smjelo stupi,
Bludeća joj čeda skupi;
Kad nij' majke, kd bi znala
Podić djecu, ka su pala.
Koja bi se smilovala,
Za svu krv se žrtvovala.
Tada mora jadom strasti
Rod zatravljen ah propasti.
Da tim rod naš ne pogine
Nemilost se liek ukine;
Jer gdi mržnje jurve nije,
Tam' se i slozi nadati je.
ODusi u dušu gorostasnu
Kano iskre u vatru jasnu
Mudrim viećem nek se slože.
Pavao Stoos.
— 65 -
To nam ćaćko biti može. —
Nek se u jedno nježno i drago
Kano zviczde u nebo blaijo
Svako od nas srce stavi,
Tim se majka nam pojavi. —
Ovi sveti roditelji,
Nek nam budu spasitelji:
Um — kao ćaćko — put nek kaže.
Ljubav — majka — pripomaže.
Takav sabor svih duhova
Mudrih roda od sinova
S krepkom voljom jest jedini
Otac roda u sredini.
Zakopana naša sloga
Spasitelja toga svoga
Iz svog groba zovuć cvili!
Izbavi me, ćaćko mili!
Svedj si znao odoljeti
Svakoj sili, duše sveti,
A još nij' ti preko praga
Roda svoga prešla snaga!
Vieće tvoje, bi oj em malo.
Još pod drugim nije palo,
Nit je u svietu koja sila
Volje tvoje grom' razbila!
Tim izbavi, ak' si bio,
Ikad rod svoj izbavio,
Izbavi me, jur je doba,
Iz mog tamna, grozna groba!
Ti još roda, oj ljubavi!
Slatko srce, još se javi:
Sjećaš li se, majko sveta,
Sjećaš li se onih ljeta,
Kad si čvrsto mene bila
Tvomu rodu prigrlila?
Ak' se sjećaš, tad te prose
Suza mojih gorke rose.
I u jedno sve stopljene
Mog ćućenštva krotke sjene:
Gani, majko, tvoje diete,
Nek se sjeti vjere svete,
Pak nek opet u milosti
Bratac bracu svom oprosti!
Nek' ne bježi majka kćeri,
Nek' sinu otac ne zamjeri,
Nek' se sestra k sestri vrati.
Sav hrvatski rod pobrati!
Tad ću stara kroz koljena
Ratnom kroju posvećena
Ja desnicom višnjeg Boga
Iz groba ustat bratska sloga.
Danica g. 1846i, br, 39.
^
67 —
ČoDJek u Bogu.
ebo stoji bez vremena,
Gdje duh jedan viek opstoji.
Dole je kolo od promjena,
A što je gore, ljeta ne broji.
Gore sunce ne zapada,
Nit se mienja mjesec bijeli.
Niti noć kad dan nadvlada.
Već viek sjaje raj veseli.
I ko iz glave ćuti i pazi
Duh naš stranke tiela svoga,
Tako i s neba Bog prolazi
Kroz sve strani svieta toga.
Kom je s Bogom ona sloga,
Ka je udim tiela s glavom,
Tom je pokoj dluše od Boga
Viečne ruke pod opravom.
Bog viek stoji, — s njim u Ijiidi'
Života se' viečnost stavi.
Bogom sam'O ljudski trudi
VSek su u sreći — viek u slavi.
Bog je sretan — i da u Bogu
Svi smo sretni, Bog zahtieva
- 68
Svima pružeć raedjii strogii,
Da svak stazom svojom pjeva.
Da je jednom dobro i drugom
Božjem svjeta tog djetetu,
Ne da jedno čezne tugom.
Drugo oholi da se u svijetu.
Stalno je sretan, koj' god slici
Bogu licem po kreposti,
Koj pun Boga ono diči.
Ka su u božjem spodobnosti.
Cijem tko Bog^ sličan, više
Neodvisan većma je time, —
Za se u sebi svrha diše
Ko i Bog, kog slavi ime.
Tako u slici višnjeg Boga
Zvat se božjim vriedS sinom,
Jer je slika oca svoga
Umom, čuvstvom, dobrim činom'.
Božji sviet je svud u slozi —
Svud beskrajnom' po prostoru:
Cijem to znamo? dal' nebozi
Glede u vječnu neba zoru??
Iz Boga je, koj ga znade.
Samo sin je ocu sličan.
-- 69 -
r ^
Nit se častit drugim dade
Nego svetim Bog preodičan. —
Vječnost vidi svak mu čili,
Kad prostorah leti u hride.
Kudgod krajem sići sili.
Na sredinu svudier side.
Bog je vječan i prostori
B.eskrajnošću Boga nose;
To je što vidi, i govori,
U dobru općem duh napose.
Bog na nebu, — pa vjek budi
Sebe svakoj u savjesti.
Gdje on svako zlo osudi,
A sve odobri, što je od česti.
Cisti značaj, riječ vjek ista, —
Sveto srce od ljubavi,
U svijeh djelih sa vijest čista,
To u čovjeku Boga javi.
Živim Bogom grudi pune
Neodvisno stoje u svijetu,
ir je slavi tko, il* kune.
Bog je u sebi vijek u cvijetu.
Tko se oholi, nek se izjede
Gladan tašte svijeta slave,
v i
- 70 —
Jednako si jednoć sijede
Pod odijelo zemlje i trave.
A viječnosti u prostoru
Bog se duhu strog pojavi,
Koj života tog na moru
Boga svijetu zapostavi.
Katolički list g, 1850 br, J^,
Zadnja uf|dia
rastuic«|0Miii «rcu mojemu.
jH|illlt nrirno, srce moje!
'^/^ Ka te mori, vrh krivice,
Skoro, skoro bude tvoje
Zemlji u crnoj spalo lice.
Nepoznato tomu svijetu,
2ivilo si gorke sate:
U najljepšem dobe cvijetu
Ljuti mraz je pao na te.
Medj zemljake u tvom domu
Sijalo si zrnje sveto:
Slava cvate rodu tvomu.
Tebi pelin, cvijeće kleto.
— 71 —
r
Sta si dalo, ne uživaš^
Tvoju ljubav mrzost vraća,
Za glas dobar — zao dobivaš,
Tako tebe rod naplaća!!!
Gdje su one mlade zore
Od prvoga tvog ustaja, —
Gdje je mislih slatko more,
Kim si pilo slast od raja?!
Nisi r domu žrtvovalo
To 1 sve tvoje dneve i noći
Nisi r sve tvoje iskre dalo
Za narodu tvom pomoći?!
Nisi r svakom žitka u času
Cijelom dušom sa milinom -
Za poštenim samo glasom
Težilo i riječju i činom?
A što rod iz tebe radi???
Nenavist te grize tajna —
Nečovječtva tajni jadi —
Mrače čuvstva tvoja sjajna.
Nu ti se ipak ne osveti!
Trpi, srce, jošte malo;
Skoro, skoro dan zasvieti
Kim u zemlji budeš spalo!
NaSe gore list g. 1862.
-78 —
Rodoljubna osojesnica*
Ušt' ti rodne gore, rode moj predragi!
Zašt' Jadransko more put sve sreće blagi?
Brodonosno zašt' vodice,
Zašto krasne livadice?
Zašto liepi zemlje plod,
Zašt' vatrena momčad, Slavjanski porod?
Pa darmi tog blaga nemilost zavlada^
A duševna snaga, rode, tva propada;
»K zemlji pripet Anđeo puka
lAk' je i veseo, jošte kuka.
Tijesan miu je duše stan,
Potišten ko zaviek iz raja prognan.
Sokole, govori, zašto nosiš krila?
Da puzaš po gori k6 zmija nemila?
ir da se uvis slavno dižeš,
Ter ko zviezda k suncu stižeš
Dvojeg svieta građanin,
Na nebu i zemlji sloboštine sin?
Sta se bojiš? prava narav tvi priznaje:
Ta dok raste trava, sunce svjetlost daje,
ODok slobodno u sve čaše
Mrav i crv se zemljom pase.
Riba vodom dok plovi.
Tad slobodno nebom i sokol leti.
— 73 —
Slavulj u dubravi na zelenoj grani
Milog Boga slavi, što mu mlade hrani:
Višnji svemu ćut dao je,
Da 'e najdraže svakom svoje;
Tim sve žice vijek stoji.
Da svak svoje ljubi, grli i plodi.
Oj pukova oci, oj majkina krila,
Sretni domoroci, sestre i braćo mila!
Ne bi li se smilovali.
Na slavnija pogledali,
Da dielite s pukom duh
K6 s dječicom vašom duševni \.. / kruh,
Gdje rieč niaška glasi, da tam razum zbori,
Da su sretni čaši vriedni razgovori,
Da od roda svaka duša
Slast u krilu svojih kuša
Da raj naši poćute svi,
Da znadu, zašt' čovjek na svietu živi !
To je, što još ište krv Kosova xatsi,
Sigetsko bojište hrabret^ Hrvata:
'z Grobnika kroz šest viekova
Duh Tatarskih vrh grobova
To još liče rodu svom.
Da spasi i sebe, tko spasio je dom.
Sad diži se, rode, 'ž potištenja rake,'
Nek te Bogo vodi u svog raja zrake!
- 74 ^
Narav tebi pravo daje,
Da se duh tvoj nek ustaje,
I svog bića traži čast,
Cviet najljepši sreće i života slast!
Naše gore list g, 1862, br. 15.
Vruča molitoo za draau
domoDinu. "
fa toj obali Kupe-potoka
% Dakle moj do groba stan,
Gdje gorke suze padaju s' oka
Meni tužnom noć i dan?
Vječno vrelo bolje nade
Tješi srca moga jade.
Vodi moje zviezde put
Gdje utjehu najde čovječnija cut!...
Zalud u slatkoj ljubavi roda
Ode mog života cviet,
Poštenim svrham ne ima već ploda
Zastrle su spletke sviet!
Plamtio sam svedj za veću
Miloga roda moga sreću
Pa sad primam za taj žar
Pred licem svog roda sam otrov za dar.
Sad kč da u prahu stojim Kartage.
Scipija rimskog biedni rob,
- 76 ~
Srce mi plače, kad gledam drage
[Domovine moje grob,
Jer joj nježnost srca dave
I sramotu s uma prave
Cim ak' past je srcu mom
Sačuvaj, o Bože! bar mili naš dom!
Naše gore list g. 1862. br. 16.
moja jedina utjeha.
^Bft lačuć gledi ma nježna ćut
1^^ Na prošli mog života put,
Jer sad — kud okom proleti.
Sve tužnom srcu se crni,
Ah nebo pitam: da V je ta
Svih svetih težnja sudbina,
Na svrsi da se progoni,
Koj časti sav svoj život posveti?
Sto bijaše žara u srcu mom,
Usplamti sav za vjeru i dom!
Ahj cviet života sav za dar
Postavih na taj sveti oltar:
K6 brižna zorom pčelica
Viek traži cviet po ružica'
Jednako tražih za svoj ro:*
S duševnog cvieća viek najbolji j^^'od.
— 76 —
u noći mi lučernica,
U zoru sjaše đanica,
Kad sipah iskre s čustva mog.
Na list do lista u sveti slog.
Momi rodu da se u grudi'
K prosvjeti ljubav probudi,
Dla s tople neba iskrice
I proste crpe žar kolibice.
Pa zato sam dvadeset Ijet
U kraju, gdje prestaje sviet,
Gdje mučeničkih suza vir
Je tužnom srcu vječni pir
Još teška magla svaki dan
Donaša boli u moj stan,
A dal'ko svaka je pomoć.
Ah tavna — tavna — u srcu mi je noć!
Ah, gdje si rodnog mjesta kraj,
On žive vjere zavičaj?!
Ah, gdje si, gdje si mili cviet,
S mog perivoja mladih Ijel!
Još ona polja, doline
I livadice nevine,
Zrak čisti i gorice slast
O zašt' ostavih ti, za tu propast?!
Nu što me tješi, to je Bog,
Čuvar jedini srca mog!
Ah srca tužna, komu viek
On briše suze, daje llek:
— 77 —
r
I
Da s' onkraj groba čeka nas
U vječnom domu vječni spas!
Gdje, koj nam žar svoj darovž.
Nagradit svetu iskru srca zna.
NaSš gorš list g, 1862. br. 16,
Ra uspomenu župljanom poslije
smrti moje.
jjVce moje,! svakom doć' će vrieme
Za odložit putovanja breme :
Jer je, kako kaže Pavao sveti'
Odlučeno Ijudem svim umrieti.
A koj dan će? — i u kojem satu? —
Doći poziv, to ni j^ednom bratu
Nit po Bog)i^ s<cstri znano nije ...
Sv> tniiiBtfU ruka Božja krije.
Zato, dok me udes ne zateče,
Kojim nebo: „hodi odavlje" reče!
Dja Va« |Hrijc ne izručim Bogu,
Propustiti nikako ne mogu.
To tim više, što od mnogih dana
ir s bolesti je ta srca rana
ir je slutnja, ne mogu doseći,
Da ću skoro: „S Bogom'* svietu reći.
- 78 —
župna crkua u Pokupshom,
Vrijeme nosi nješto svakoj krvi
Pred rastankom dugo da uzvrvi ;
Iste ptice vrieme prije ujati,
No ih u toplu svieta stran otprati.
Lastavica zemlju, gdje se othrani,
Obletava, kad otić' nakani.
Tužno zrakom ore i žeravi,
Kad ih jato gniezda svA ostavi.
I ja na Vas gledam suznim okom
Sa žalošću u srcu dubokom,
S odlaska me od Vas i mog stana
Peče u srcu dušobolna rana.
Sva preda mnom stoje k6 plačuća,
Žrtvenici, stiene Božjih kuća,
I po crkvah svako svetih lice
Jest mi očim' vrelo poplavice.
Već dvadeset prvo teče ljeto.
Otkad veže nas vezilo sveto,
AV taj vienac, kojim Bog nas spoji,
Sad već strgnut međju nami stoji.
Cutio sam usred srca moga,
Ko} mi b'jase nalog dan od Boga,
Da Vam budem otac, kad Vi meni
Za djecu ste bili izručeni.
- 79 -
One tuge srce sad opstiru
Drage ovce Vašemu pastiru,
Koje u srcu milom čaćku stoje,
Kad odlazi od dječice svoje.
Pod mojim ste okom jedni rasli.
Drugi u Bog^ svietu tom izgasli,
Treće starost sad već sieda dići.
Koje krstih, već su sad mladići.
Ostavit ću dakle sva ta lica,
Koja nosi il' krije zemljica,
Crkve, stan moj, kuće moga stada:
Svud lagano sunce mi zapada.
Nu ne dvojim, da i Vama ravno
U srdašcu tako bit će tavno;
Rieč rastanka, čredo moja mila!
U tugu je i tebe stavila.
Zato, prije no se na put stavim
I suzami zemljicu poplavim.
Gdje ću moje Bog^ izručiti znoje,
I Vam reći: s Bogom ovce moje!
To najprije preporučam svima:
Viek imajte Boga pred očima!
Ah! na Boga koj ne zaboravi,
Bog i njega nikad ne ostavi.
— 80 -
K toj pomisli još dodajte ovu:
Ljubav svetu, kćerku Isusovu,
Medju Vami uviek da držite.
Vjere nauk činom dla sliedite!
Ak' Vas kada kakvo zlo zatece,
Sjetite se, što sam Isus reče:
Ah blaženi! koje sviet progoni,
Jer će u raju plaću dobit oni!
S tim raspela Isusa u ruki
Slast Vam bit će u najvećoj muki.
Uviek s Vami po suhom i vodi
Slatko ime Isusa nek hodi!
To i cvieće od srca Vašega,
Podučajte djecu prije svega
Tvrdo uviek ufat se u Boga,
Činit dobro maniti se zloga!
Nek taj nauk s imenom se sveti
Majke Božje u Vašoj pameti.
Koja b'jaše župe zaštitnica,
Nek je i rieči ovih čuvarica!
Nek Vas čuva, kojoj sam se bio
U došastku mome izručio.
Pokloni V joj Vas, o ovce moje!
Nek Vas čuva sine i kćeri svoje!
PaiVao Stoos — 81 —
Uz to moje skrbi za sve svete
Crkve Vaše, nek Vas na me sjete,
Podignute mojom brigom biele
Tri kapele nek Vas viek vesele! ■
Kod svih svetih i svete Trojice :
Svetog Vida: Marije djevice:
I Isusa ah jao! ranjenoga,
Sjetite se priskrbljenja moga!
Hram četvrti, svetog Petra stiene.
Na brieg liepi od nas prenesene,
Nek Vas sjete naše liepe sloge!
Bog će platit naše trude mnoge.
Sjetite se onih svetih goda,
Onog Božjeg puta i prohoda
Sad u Hotnju, sad k svetoj Trojici
Sad k trih Kralja crkvi u Roženici!
Sad u Cerje k svetog Petra stanu
I štefanske o gjurgjevskom danu,
Sjetite se i milih pjesmica,
Kano vrutka nevinih suzica!
Sjetite se, da Vam slasti ove
Tražio sam uviek nove i nove
Bog dao, moleć, sasvim Vam spoznati.
Kako *e sladak Isus, koj' ga shvati.
- 82 -
Sjetite se, to Vas molim stoga,
Kroz sjećanje da misao na Boga
U pameti viek si pridržite,
Viek te svete čine ponovite.
Čine! s kih se zgodi, da s pokreta
Od vremena i zločestih ljeta
I što drugih imao sviet trpeti>
Zlo najveće još Vas ne posjeti.
Ti sad, Bože! po svetom niadgledu
Čuvaj mene, čuvaj moju čredu!
Čini, u krilo da dodjemo Tvoje,
I tam nadjem pastir ovce svoje! —
Bog je gled6 milokrvne želje,
Nas kao vjerne svojih crkva pčele.
Kad smo slavi njegovoj stieg dizali.
Već na zemlji raj smo uživali.
U tom Duhu s Bogom ostanite!
Bogu uviek svi se izručite!
I ja njemu žudim sve predati
Sad kad gredom od Vas se rastati.
Ti najprije, crkvo moje žttpe,
Svedfj s pastirom, gdje se ovce kupe,
S Bogom, majko! s Bogom ostaj draga!
Kad ću proći preko tvoga praga.
- 83 -
Bila si mi sveta zaručnica,
Ar ćeš ostat za čas udovica.
Bog dao tebi dobrog zaručnika!
Bog dao! on ti bio slava ' dika!
Naći će te ružu u proljeću,
Svu u zlatu, svu u jednom cvieću,
U postanku, kako nisi bila
Tak' te liepu sad će naći mila!
Žrtvenici stanak uzdisanja,
Milozvučno — svetih od pjevanja!
S Bogom mjesto, gdje sam naučao.
Govoreći mnokrat zaplakao!
Slatka čuvstva ushićenja moga! -
Još sad blažen s osjećanja toga,
U prošastnost, u vrijeme duboko
Kad pogledam, suzno mi je oko!
Slike svete sasvim ponovljene,
Prijateljem Božjim posvećene!
Srce će mi kalat se na dvoje,
Kad ću odvinut od vas oči moje.
I ti, lijepa kćerko Isusova!
Od Trojice svete crkvo nova,
Bog dao! bila dušam ha spasenje!
Mog rastanka toplo je željenje!
-84 —
J
Još dvie druge: Hotnje i Roženice,
Isusove mlade zaručnice!
I ostale crkvice premile!
Na spas vječni mojim ovcam bile!
I Cerjanska prenos ruke moje!
I Stefanska! s Bogom neka stoje
S Bogom mjesta sveta od radosti,
I sirotam melem u žalosti!
Kod odlaska majčina dušica
Svom djetešcu sva je u očica',
Svaki čas ga imenom zaziva,
I plačuća grli i cjeliva.
Tako nitko ćutit vrstan nije,
Kak za Vami moje srce bije!
Jer do tudjeg čeda šta kom' stoji
Kako majci, — koja ga od'goji?! —
Nu i druge crkve nebrojene,
U mog stada srca podignjene
Iz Isusove duše i nauka!
S Bogom! nek Vas Božja čuva ruka!
Težak posao b'jaše vas podići,
I zaprekam svim ususret ići,
Gdje otrova toli svud ležaše.
Srce od tuge te mi zaplakaše.
- 85
Zla iz vode, zla na suhom gusta —
Šume tavne, u njih srca pusta,
Gdje je isto podneblje nezračno,
Tamo sve već po sebi je mračno.
Te još uze kojigod zmaj nečisti
Igru igrat u svoje koristi,
Kad sve, što je sveto, grdit stane,
Jao! kolike b'jahu meni rane!
Ar opraštam sada sva već ova
Nadom Božjeg s neba blagoslova.
Samo vječnoj začuvajte slavi
Ovce moje! sveti cviet ljubavi!
Začuvajte Božjoj majci krunu
Od kreposti svih biserom punu!
Angjeo Božji kroz sve pute Vaše
Nek svetošću život Vaš prepaše !
Štitnik župe Ladislav, kralj sveti,
Nek Vam ne da cviet iz duše odnieti.
Cviet od slasti, koju srce ćuti,
Kad se krotko k majci crkvi otputi!
I svi sveti u župnih oltari'
Odičeni nek' su Vam čuvari!
Ah, Marija, mila majka naša,
Nek je uviek pomoćnica Vaša!
86 -
I Vi za me, ovce moje drage!
Kad dodjete na crkvene prage,
Rec'te tihih u miolitve čaši'
Nek mi jednoć Bog dušicu spasi!
Rec'te bratom mojim i sestrici
I njihovoj, gdjegod su, dječici,
Rec'te: „S Bogom" svim od moje strani
Domovino! s Bogom sva ostani! ,
Naše gore list g. 1862., br, 13.
Prigodni ce.
o o
Zđraoica Gjuri Hauliku
prigodom namještenja na biskupsku stolicu
i,od. 1838.
Bože! živi našeg draga
Oca i Episkopa !
Živ6t pun preslasna blaga
Ej podaj MU rajskoga!
Živi mudrošću Solona,
I š njim sieda Nestora,
87 -
r
Viećem pravedna Katona,
Istinom Aristida !
Glava nek MU umom cvate
Jakim duhom srca moć !
Uz Njeg da se sile vrate
Roda sloge k nam jednoć :
X5z Njeg jakih praotaca,
Hrabra krepost viteza
A svog naroda Ijubaca
Ustane kod unuka !
Lućju Njegvom da nastane
Ime roda jasnije,
Kain da pane, a ustane,
Abel mile Slavlje !
Bože ! dakle ak' ćeš kada
Ime da se sveti tve,
Sunce tvoje neka vlada
Kod Ilirske države !
Uma sveto sunce tvoga
Pušćaj povrh naroda,
Ah ! ki te je vavek Boga
Zpoznao jedinoga !
Aldov s ognjem svim ugasne.
Grom, i potres sva zdrobe;
Rieči nikad tvoje jasne
Eve sinom s'nezgube :
Bože ! indi sto za diku
Svetu javlja ime tve,
Kod nas našem u jeziku,
Ognjem hrani istine !
Gibli našeg skup Pastira,
Aj da Ijubko nas podpira !
Julijani ud. Gaj rodj. Kooač
Tuga ilirskih oila na grobu [mnogopočitanoj damo-
rodnoj gospoji preminiio^oj ]8.|X11. 1839.
a je bila odabrana,
Da porodi slavnog sina,
Koj će biti naša brana;
Da procvate domovina:
Koja rodi rodu diku,
Temelj sloge za nas Vile,
Da smo jedne u jeziku
K6 smo negdia jurve bile:
I k^ (rimske jak gospoje)
Uvieke jest govorila:
„Za da živu domu, svoje,
Da je sinke porodi 1 a".
One sada više nije;
Za njom tuže glasni zvoni.
— 89 —
Kimi srce teško bije,
I još gorke suze roni.
Suze roni Ljudevita
Nježna sinka srce milo,
Ter još „gdje si, majko!" pita
„Gdje si žitka moga krilo?"
Gdje si ljubav, i jedina
Cielog moga slast života!
Gdje si svakog boljeg čina
Izvor prvi, i dragota?"
Uz njeg plaču rastužene
Sestrice i bratac vjerni;
I nam Vilam srce vene
Jauk čujuć(i)m neizmjerni.
Isti jurve se probudi
U lugovih slavulj mladi,
Ter se pojeć zgodi čudi,
I nad smrću gorkom jadi.
Domoljubnu majku žale
Jelice — i gorske hvoje.
Kud je ona negda male
Vodit sinke znala svoje.
Ah, što više, na dalekom
Unuci i unučice
90 —
Salju suze, kao riekom.
Na sv6 mrtve majke lice.
S Bogom dakle, s Bogom mila,
S Bogom majko, koja rodu
Ilirskom si na čest bila
Po tvom žitku i po plodu.
Duh od čistih tvojih njedri,
Kog si med nas posadila, —
Zivit'će u dušah vedrih
Slavnog roda složnih Vila.
Janku grofu Draškooiču
Trakoščanskomu.
Ma sedamdeseti dan rodjenja
20. |X. 1840.
akle ti si zoro bila,
Koje vidi otac dragi
Prvim gledom lica mila,
I svog' žica danak blagi!
Sretna zviezdo vrh prostora,
Kuda jata sokolova
91
Adrijanskog' prsi od mora
Karpatskieh put bregova.
Sretna! jer si s nebes' slata,
Odi ilirske sloge glavi
Za otvorit žitka vrata,
Da se rod naš s njom proslavi.
Blagi Oče! ki radosti
U tom dnevu zrok si naše,
Kano zaštit narodnosti.
Ta Ti uviek sveta bjaše!
Tko će izbrojit Tvoja djela,
IV se mudri um- Tvoj smatra,
ir Tvog', kojom duša vela
Za rod plamti, srca vatra?
Kad bi vrieme, da se znoji
Silnim parip pod junakom.
Gdje broj naških četa stoji
Domorodnim pod barjakom;
Tada naprot dušmaninu
U Davora burnog slici,
Za osvetit domovinu.
Stao si s mačem u desnici:
~ 92 -
A sad, kad si osiedio,
Silen gnjev si i oholo
Gvoždje s perom zamienio.
Da vilinsko vodiš kolo.
Vječnu slavu jur će, Kneže!
Kod Ilira duh Tvoj stići,
Kog* sve više moći teže
Za naš mili rod podići.
Prije mačem, sada perom.
Rukom prije, mozgom sada
Dom Tvoj braniš većom mjerom;
Jer rieč mudra — svietom vlada.
Um prostaka ne dostiže,
Da se ovaj sviet iz tmine
Samio kriepkom rieč ju diže
Od svetlosti u visine.
Kroz rieč: „budi !" tko ne znade.
Da već nebo, zemlja, drvo,
I sve, što ov sviet imade.
Dobi biće svoje prvo.
Kroz rieč Moj šija Faraonu
Otme porod krvi svoje, —
1 u zemlju vodi onu,
Koju Bog mu obećo je.
- 98 -
v.
Kroz rieč Isus i broj mali
Učenika sviet pretvore,
A ki nisu rieči znali,
Odu tmaste u ponore.
Rieč do puka ki otide,
Rano kasno sve nadvlada^
Ona obori ropstva ziđe,
Sve verige raskomada.
Okrutnike ona kori,
Suze sužnjem da osuši,
Da na zemlji raj otvori,
Svedj nepravdu ona duši.
I naš narod onda samo
Nezgodu će zbacit s vrata,
Kada rieči posluh damo,
Koja zove k bratu brata.
To da bude, pun savjeta
Duh Tvoj, Kneže neumrli !
Pomno traži, da m0ć sveta
Od ljubavi sve zagrli.
Živi dakle. Načelnice!
Živi, Kneže! ljeta mnoga!
Živi roda zaštitnice,
Živi s tobom naša sloga!
~ 94 -
A ti Vilo! brzo teci
Njemu želju našu javi,
I kud ideš, svagdje reci,
Nek se blagi dan taj slavi!
D= Ejudeoitu Gaju
prigodom njcgooa pooratka iz Dalmacije
god. 1841.
Sama miso, da H Vile
Toli' Jttinih od Slavfana'
Jedno kolo sastavile
NiV od samog Boga dosta ?
A' ku slavu ne naslnil^
Prvi kamen koj poloH,
Ter sve sile svoje pndi,
Da se isto kolo sloii?
z Zagorja od prastara
Ceha, Leha, Meha grada^
Zviezdo! kom se liepa otvara
Svim ilirskim Vilam nada!
Sretno došla s puta Tvoga
Dalmatinskih od planina,
Gdje Ilira starih sloga
Bijaše slava svih Slovina!
Kano pčela preko svieta
Sad u istok, sad k sjeveru
- 95 —
V
Trčuć tražiš med od cvieta,
Kog Slavjanske pčele beru!
A sad, brašno od ružice
Dfa uživa domovina.
Još si ot'šo do košnice
Starodavnih Dalmatina.
Da proučiš u izvoru
Snagu duše naših vila,
Adrijanskom kih po moru
Kroz sav sviet se rieč razlila.
Ljudevite! tko ne ćuti,
Kakve u srcu nosiš brige,
Da si piše rod rasuti
Jedno ime u jedne knjige; —
Da obraza ne sakriva
Brat pred bratom, seka sekom,
Kći pred majkom, kžl još živa
Nam je mila, i bude viekom:
Tko ne ćuti, da bez sloge
Nije za nas nigdi slave;
Tog ne vode znanja noge.
Veće rozi vrhu glave: —
~ 96 -
Tih nesretnom rdjom biva,
Da brat brata svog ubija,
Da mu s munje oko siva
Jad, troglava kano zmija.
Ali dojt će zlatno vrieme.
Da izlieči naše rane,
I probit će tmine breme.
Te nam jasno sunce svane.
Sunce sloge svih Ilira,
Od ljubavi, od kreposti,
Od poštenja, pravde, mira,
Sunce prave narodnosti.
Svih Ilira jedna duša,
Od Tebanskih vrata jača,
Tad jur rajsku slast pokuša,-
Kad pogine zlobe kaca.
Nesretnica ta jedina
Našem rodu sjajnost prieti,
Da se naša otačbina
Jur, k6 sunce, svud ne svieti:
Slavjan Slavu jer izdaje.
Jer sin majku svoju duši.
Brat prot bratu jer ustaje,
Sto ov zid je, on poruši.
LPavao Stoos.
— <97 —
10
Al' ne boj se, Ljudevite!
Sto ilirske vile stvore,
To jur sile jadovite
Nit od pakla ne obore.
Ovih temelj nij' mrzenje,
Već sveslavnog ljubav roda:
Zato ničuć u življenje
Sve, što rade, nosi ploda.
ta velik svict nje gleda
Od istoka do zapada,
On propasti njima ne da,
Dok što je pravo, u njem vlada.
Ta sveslavnog izvan mora.
Koje čitav aviet nadstira,
Njima dost je i javora —
1 Davora — kod Ilira.
Svi krasote ljubitelji,
Cienu snage ki dokuče,
I svi sloge prijatelji
Srce nose za nje vruće.
Iskren Hrvat s Dubrovčanom,
I Slavonac s Dalmatinom.
Istrijanac s Koruščanom,
Crnogorac sa Srbljinom,
Žestok Kranjac sa Stajerom,
Podunavae sa Bačvanom,
Medjumurac istom mjerom,
K6 i Sriemac s Banaćanom,
Hercegovac sa Bošnjakom,
Albanez sa Bugarinom
Nje će l^ranit dušom jakom,
Ak' ćeš riečjom ili činom.
A još gdje su drugi sini,
Od slavjanske majke roji,
Kih hrvatskoj u planini
Praotaca zipka stoji?
Zar Slavjani svi po svietu,
Ki se za svfl majku brine,
Budu dali, da u cvietu
Sjajna Slave kći pogine;
Kći četvrta majke stare
U ilirskoj slavnoj sviti,
Ka porodi Rimu care
Za sviet cieli predobiti: —
Kojoj duh kroz oči siva
Božanstvene od dragote,
A obrazom se proliva
Cielo carstvo od ljepote :
- 99
1
Kojoj plamti krvi vrilo
Slavskom vatrom u mišica'^
Ter se još kroz lice milo
Smije mlieko i ružica:
Ka je ko jela u dubravi,
Kad ju mlado lišće krije,
Ili liljan, kad gizdavi
Cviet pram nebu svoj razvije.
Pa bi ona sad, — kad s nova
Putem zraka od D a ni c e
Iz mrkline od viekova
Nam ukaza svoje lice:
Ka nam cvate kano mlada
Prvog cvieta djevojčica,
Svih Slavjana liepa nada.
Svih Ilira zaručnica: —
Pa bi ona sad opala,
Jakno zviezda s čista zraka,
A ilirska bi ostala
U životu prsa jaka? —
O to nikad nek ne. pane
Nit na miso, brajno, Tebi
Da poštenju našem rane
Time gorke zado ne bil — «
Već se raduj nad djevicom
Od ilirsko-slavne krvi,
100 —
K&, da ožive, sa Danicom
Brinio si se Tvojom prvi
Ona Tebe će za svoga
Uskresnika viek priznati;
A ka veća čest od Tvoga
Može Ti se roda dati?
To je više nego krunu
Kojeg carstva zarobiti,
ir sa zlatom kuću punu
Iz ruk' sreće zadobiti:
Kruna trune, tati zlato
Cesto ugrabe; a nad svime
Viekom svietu je poznato:
Samo činom slavno ime!
Pozdrao loanu Kollaru
Dclihom pjesniku i uzajamnosti soeslaojanske ne-
umrlomu spisatelju
14./IX. 1841.
JšMlave nebo kroz široko
t|^S Jezdi krilat sivi soko
Ter od sunca sviet gledi:
Bistro njegvo oko pada
Vrh Zagreba biela grada ;
Oj u njemu jur sjedi.
— 101 —
Nije soko to krilati,
Već si. Oče, Ti poznati
Prvi Tatre pjesniče!
Nit je sunce, k6 Ti siva,
Već je ljubav roda živa.
Ka u sve nas utiče.
Ti si u rod nju ulio
Svetom vatrom zapalio
Jedtie majke sinove;
Da svak jedan sve Slavjane,
I svi jednog složno brane,
'Kad čest roda pozove.
Kolik broj je nas po svietu?
Nek se uplaši, kojgod kletu
Goji miso vrazit nas:
Narod naš je narod Slave,
Kojom kruni svoje glave,
Kad D a V o r a čuje glas.
Ime „Slava'* jur govori,
Da sto 'e slavno, ne obori
Baš nikakva nezgoda:
Zato sav rod naš imade
Jur viekova kroz hiljade
Ime slavnog naroda.
Drugi jesu rasli, pali,
Prem su krvnom zlobom klali
U kolievci — Slave plod,
- 102
Kano diete bez pomoći,
U viekova tavnoj noći,
Diete slavno — s 1 a v s k i rod.
Jer, dok brzo zrele drugi,
Ov je uz6 život dugi
Jak stoljetni gore hrast:
U tom bijaše Slave kruna,
U tom doba nade puna,
I duševne sile vlast !!I
Sad on, sad — se domišljava,
Kad je rašće jur dubrava.
Kad u sjeme ide cviet;
Iz mladjanske kad razblude
Narod zrelim mužem bude,
Sad zna što je njegov sviet.
Da orjaško njegvo tielo
Sad četiri lava cielo
Čine : M e h, L e h, Ceh, Ilir.
Ovih pako da je zvanje,
Stare majke sretno stanje,
Jedan vječne Slave pir. —
Do tog hrama svete sloge
Tko ushitri naše noge,
Tko, neg' rieči Tvoje viest?
Uzajamne sloge slika
Tva, najveća Tva je dika,
Tvoga sjajnog uma čest!
108 —
Primi u znak zahvalnosti
Srca naša, ter oprosti,
Da smo u tom dali sve:
To je sav naš kamen dragi,
U kojemu, Oče Blagi!
Vjekovat će Ime T v e.
Cjudeoitu Gaju
prigodom godoonoga dana na Psarjeoom
25.|V111. 1841.
^ j u d e V i t e ! Ti si blago
Za nas prvi žrtvovao.
Prvi sve, što ikad drago
Tebi bijaše, rodu dao!
Na ognjištu domovine
Žarko plamti Tvoje zvanje.
Tamo slažeš sve Tve čine,
Sav imetak, srce, znanje.
Ak' je koje plemenito,
Ak' je slavno djelo koje ;
Takovo je stanovito
Poduzeće mudro Tvoje.
— 104 —
Pozvat braću jedne krvi,
Da se duhom tako slože,
Kako narod budu prvi,
Sto se ljepšeg mislit može??
Kak* smo prvi od starine.
Da smo duhom i desnicom
Sini slavne djedovine
Jaki srcem, vedri licem!
Da smo naši našem puku,
Da smo našoj braći naši,
To je, što na svaku muku
Poć Ilira već ne plaši.
Nij' pogrda za rod pasti,
Već je grdo ga izdati.
Radi miale koje časti
Mili narod svoj prodali
Slab je, kojgod kod tudjinc
Traži ponos bića svoga;
Jer koj jezik ti ukine.
Sto neg' sluga si onoga?
Broj — prvenstvo, da nam daje
To tudjinam srce tlači.
Otud zloba, skrb nastaje.
Ne bi r svud mi bili iači!
- 103 —
Zato mnoge duhom slabe,
Pod propasti izlikami,
Na izdajstvo roda vabe,
Da ostave sebe sami!
Ilir rodom Ilir bude.
Kakogod se on sakrio,
Još dušmani onog kude,
Koj bi rod svoj zatajio.
Dakle nek je svaki, što je;
Tebi pako Zviezdo roda!
Neka rajski dusi goje
Sretnim tekom broj od godal!!
Josipu barunu JeloČiČU Bužinskomu
pukooniku
g. 1847.
jelačiću pukovniku
Zapjevajmo vječnu u diku.
Da je vitez od Krajine,
Mili ures postojbine!
Sretna majka, ka <ja rodi,
Sretan narod, kog On vodi,
— 106 —
Sretan prve banske-dom,
Koji takovu sjajnu zviezdu
Sokolovom nosi u gniezdu
svom I
Hrabar srcem na bojištu,
Nježan Svojih u središtu,
On zadobi uistinu
Višnjih duša svu visinu!
Rajske staze svetih gora,
Vilinskih slasti dvora
On poznade k6 i čast,
Kom od regimente glavom
Višnja stavi Njeg sa slavom
vlasti
Vjeran svieta tog Vladaru,
Vjeran domu i Svom caru,
Putem gredeć očinskime,
Domorodno štuje ime!
Ljubi slatku domovinu
Ljubi riečju i po činu
Kao Svog srca mili cviet;
Slast najveća Svoje časti
Bila bi Mu za nju pasti i
mriet 1
Ah! koji Davor s Njeg prelazi.
Svoju vojsku kad zapazi !
— 107 —
1
Koje srčne lava slike,
Kad pozove svoje vojnike:
Hajda! barjak hajd pod ovi,
Mili moji sokolovi!
Kuda ja, hajd tamo i vi!
Za poštenje našeg stana
Da idemo do dušmana
Svi!
Hajd junaci! udarite,
Koji naš narod bije, izbite!
Neka strašan glas ostane,
Kud se moja vojska gane!
Bog će s vama svuda iti
I vas slavom nakititi/
Još će roda našeg ćast.
Od kojeg ste vi izbrani.
Da ga ruka vaša brani,
cvast !
A Marsove čijem zanate,
Cim krvave svrši rate,
Ajngjelom se tad pretvori,
Od bojeva tiem odmori:
Da u krilo mjajke drage
Siplje cvieće rajske snage;
Suv Mu sjajnu vidjet trud,
Ko danicu zviezdu krasnu
Liepiem viencem znanja jasnu
svud!
— 108 —
Sav rod tiem da usrećit može,
Pomozi Mu, višnji Bože!
Vodi Njega do visine
Od trojedne rkraljevine! -^
Tad Ilirstva stara slika
I hrvatske sloge dika
Scielile bi veze sve; -r-
Stari prsten od ljubavi
Tiem nek. Bože, vieće izbavi
Tvel
Josipu barunu JeloČiČU Bužinskomu,
prigodom imenoDanja banom trojedne kraljeoine
god. 1848.
amo s teške noći.
Tmine i crna jnraka
Ne bi kadra doći
Od prosvjete zraka;
Svu slobodu gdje trpglavi
Pjenom jada zmaj poplavi,
Sinu teda božji dar
Na slavenske gore ,
Liep sijBigani žar! " ] ; ,.
- 1Q?!—
'z tuge, ka me muči,
Prenu vila tanka,
Te poleti k luči
Od bieloga danka:
Vrh tri vrha Kupska brda
Nosi vilu stiena tvrda:
Oj, oj! viknu, Bože moj!
Sto u svietu rodi
Zar sunčani tvoji?
Put istočnieh kraja
Zapadom se kreće
Zviezda svietlog raja,
Svietlo Božje svieće,
Otkle u milost Rim se stali.
Zarobljena svieta žali,
Te da onom Petrov ključ.
Raj svojim ki otpre
Kroz prosvjete luč.
Raj se jur zasvieti
Svakom- zavičaju,
Te svi, ki su speti.
Na noge ustaju:
Gvoždje pada, rob se diže.
Samo žive sudba stiže!
Oj, oj! kolik svuda znoj
Za dom i za narod.
Proslaviti svoj ! !
Rajske sreće nada
Kad bratimstvom plodi,
- tlO «
Kad jednakost svlada
Sviju u slobodi;
Tiem uresom kad se pune
U Evropi svojstva i krune,
Nil' jednakost jedna-kost,
Ak u zemlji svojoj
Viek samo si gost?
Tiem kad izraz „sloga**
Svako k svom priteže,
Ljubav pak od Boga
Bratska srca veže.
Svako, gdjegod koje, milo
Diete teži u majke krilo;
Samo mili rode moj,
Još ti si kao smućen
Od pčelica roj !
Gledaj rodne §[ore,
Puče moj predragi!
Glej jadransko more
Put tve sreće blagi;
Brodonosne glej vodice.
Gledaj krasne livadice.
Gledaj liepi zemlje plod,
Glej vatrenu momjcad
Slavenski tvoj rod!
Ova da V nečine
Prizor zemlje dr^i^e,
Liepe domovine
Od ploda i snage;
- lU -
~\
v_
Ta sjedeća djeva uz more
Biser vadi iz dna gore
I postavlja na naš brod;
S njim da naš se resi
Ovjenčani rod.
Ah! u sebi duše
Zašt' si bez jedine?
Nir to čiem te ruše
Ciem tve dobro girie ?
Kad si jadan bez posluha
Na rieč bratsku slavskog duha,
U svojemu da si svoj;
Propast će inače
Tvoj veliki broj,
Nir tudjini sveto
U čem nas zavadi,
Sjeme dia prokleto
Od nesloge sadi?
Kad tva ruka majku tuče,'
Tko nek tudjin korist vuče?
Ah paklena svaka strast,
Ka ne može trpit
Svog naroda čast!
Za miloga Boga,
Razlomiti slavne
Od plemena svoga
Krune starodavne,
Još svim dragu, tnilu i krasnu
Crnit roda zoru jasnu
- liž -
Tko neg rob to raos^e ljut,
Za kazat kiem služi^
Prilizavnit ćut?
Sto nam sudba poda.
To 'e najveća tuga,
Da je od našeg roda
Itko podli sluga,
Za rod tudji koj se odvaži
Bunit narod svoj kroz laži.
Istini dok cieli sviet
Žrtvuje sav liepi
Svog života cviet.
Gdje mu čuvstva blaga,
U čem duše hrana?
U čem srca snaga,
Roda svoga rana? —
U tudjinstvu. — Tim mu vene
Čuvstvo krvi zarobljene,
Da mu ne omili dom.
Jer ljubavi nema
Pram narodu svom.
Sokole, daj, zbori.
Zašto nosiš krila?
Puzaš da po gori
Zmija kao nemila?
ir da se uvis slavno dižeš,
S tvojim jatom k suncu stižeš,
K čistom žaru prosvjete
l'avao Stoos — 113 — It
Za osladiti život
Porodice sve?!
Tko će zbrojit rate,
Koje su vodili
Tvojih predja tate
Za svoj porod mili?
Tko li krvcu i sve znoje
Za učvrstit gniezdo svoje,
A ti da si onih rob,
Ki plemenu tvome
Pripravljaju grob!
Sve, što živi, brani
Svog rodjenja mjesto,
Sve se bori i rani
Svog dušmana često,
Za slobodu viekom bdije
Sve, što gora i voda krije,
Samo ti si zemlje gost!
Koji ne ćeš, da u gniezcki
Svojemu si prost!
Slavulj u slobodi
Svu noć milo tuži,
Tiem od kog* se rodi
Ocu čast produži:
Slobodno se u sve čaše
Mrav i crvić zemljom pase,
A tvog jata svaki dan
Okava svak tndjin
Jao golemu stran !
114 —
1
1
(
Da r se tako slavi
Krv Kosova rata,
I Sigetski lavi
Hrabrih od Hrvata
'Z Grobnika jiir šest viekova
Duh Tatarskich vrh grobova
Da r to kHče, brajno moj,
Da viek budeš tudji
A nikada svoj?!!!
Da r jedini ti si
U slobode krilu
Koji slobodan nisi
Viek trpeći silu?
Da r već za te nije lieka,
Da r sav prikor lavnog vieka
Viekom tebe grdit će,
Da u svietu ropsko
Samo ime je tve?
Kamo liepe pratiš
Domovine čaše,
Kad jednakost kratiš
Za tvog roda glase,
Gdje je mjesto onog krvi.
Koji je u ratu vazda prvi.
Da r je proklet narod tvoj,
Te tudjincem samo
Za žrtvu i gnjoj ? ! ' !
Složi se i brani
Do posljednje glave,
115 -
Tudjin nek da rani ,
Roda ime od* Slave?
Stari dom nam pravo daje.
Da nam Bogom duh ustaje,
I svog bića tražit čast,
Glas po svietu liepi
I života slast!!!
To govori vila
Suze ter proliva,
Ar eto što mila
Jur odavna sniva.
Najedanput u Krajini
Našoj slavnoj Banovini
Zvona i topa objavi glas,
Da Jelačić Banom
Postade ov čas!
Oj, oj! Kraljevine,
Oj tri krune naše,
Srcem tko ne gine
Vrh te sreće vaše,
Kad kog narod sam predlaže.
Onog vami kralj prikaže, •
Da je.ćaćko vaš i Ban,
O blaženi opet
U narodu dan!!
Ak' se ikad kojem
Nebo u duhu objavi,
B a ne ! u duhu Tvojem
Isto rod Tvoj slavi :
— 116
Nježnu ćut sa svom milinom.
Bistar um sa svom visinom,
A u vojsci srca' ^om,
I za umrieti spremnost
Za narod i dom!
S Tobom iz poraza
Sigetskog sad stane
Vitez Tvog obraza
Zrinoviću Bane;
Ar dok Božje nam pomoći,
Ne će u pepeo natrag proći.
Samo hrvatske čete lav,
I mili naš Bane,
Svedj budi nam zdrav!!
Svakom svoja prava.
Svakom svoja ciena,
A svom rodu slava
Bit će zaštićena,
Da ne g^ieši s nemilosti
Zloba prema čovječnosti,
To, o to će vazda bit,
Kam pružat ćeš. Bane!
Tvoj prosvjete ^.tit !
Jer nit srednjem vieku
Ne bi te pogube,
One da posieku
Ki svoj narod ljube,
117
A nam toli propadoše
K rodu ljubav kad 'zrekoše,
Ah jao! onaj tužni dan
Prosinca i Srpnja
I Tebi je znan!
Ovieh sad grobove
Gleda Božje oko^
Zato Tebe zove
]\rjesto na visoko,
Da nas riešiš ropstva uze
I otareš gorke suze,
Kad izvadiš onaj jad,
Kiem ujede brata
Svoj rodjeni brati
Vidiš u nesreći
Stanje roda T v o g a,
Koji u kletoj srneći
Kune braca zloga,
Braca, koji sva prigotovi
Da star jaram zmieni novi,
Vidiš i on pakla stroj,
Da koji se stog plače,
Brat bije ga svoj ! ! !
Rože, nek prosine
Svjetlo Tvoje svieće, •
Da nam rod ne gine
118
r^m
S teške te nesreće !
Da sin majku ne progoni,
Ciem nježnosti ćut nam 'kloni 1
Ah ! nek žive sjajni Ban
Na slavu i sreću
Svom narodu dan ! ! '
- 119 -
Paouk i mraoci.
fednoć spusti se iz visoko-tanke svrži po svojoj niti
do niskoga pri jednoj trnini mravinjaka kiirtasti
pauk. — Okočen stane si na steže, kud je najviše brašno
nosećih mravceh vu svoje luknjice prehadjalo; ter kad
li duže vremena marljivih delavcev posel premišljaval,
zažmiri gizdavo z jednim okom — ter posmehavajuć
reče k niravcem: Vi bedak i! morate vendar ne-
kakvo prosto pokolenje biti, kad se u ovo prašno
z prostim m'ehnom i posušenum travum vuz trnje obra-
šćeno mesto tulikum jatum zgrinjate, kak da ne ])i veo
na svetu za vas ljepšega stana bilo ; — k tomu još za
<iruge na kup hranu trpate, nezadovoljni z tim, da ste
?i samo vi želuca — obložili. Supeljaki, koji ste ovu
prostu krmicu s tulikum skrbjum skup znašati počeli,
no znatC; da ako se mahom ne potroši, — na vsaki način
zgnjiti bude morala: — ha : za ovu prasnu vu zemlji
kolibicu, i za ovu gnjilu jest vinu si dan na dan tuliko
trnda dajete, a ja pod suncem i vedrim nebom na naj-
- 121 -
tenših svržih spletenu imam palaču do jezero obloko7
imajuću, i još z ovum nezadovoljan zprehadjam se od
cveta do cveta, od lata do lata, i od trave do trave, ter
nove vsevdil prez vsakoga truda pl6tem zanjke, gde
proste mušice mimo leteće, i drug^, koji moju osnovu
ne poznaju, pavuki polovi ju se ; — ja na to doletim, ter
nje drugač, neg budete vi ikada, djecijerno pokoljem, i
ova na gotove slašćice dolazim.
Xa to počme ćurkom deždj padati, pavuk već ni
da bi reći ; nego osupnjen počme se po pavučnom lasu^
po kom je iz dreva došal, nazad spinjati, ali on nikam^
ni z mesta, — ar ga je kiša po čelu vudirajuć nazad
prekopitala, a vetar mu je vre prez toga, dok se on
ovak — spomina, nit od svrži bil pretrgnul ; — dok
on u zraku duče, koliko nasmeju se mravci iz suhih,
lulcnjic svojih njega mirno gledajuć: i kada bi se oui
ovak po naravi — osramoćen ispod jedne trave do,
druge skrival, — i kad bi najzadnjič ne samo terpučevo;
nego i lopuhovo perje prevusko bilo za njega od deždia
obraniti, stisnul se je pod nekakvu grudu, koja naj-
potlam takajše rastali se, i njega vsega oblati ; — onda"
on vu zdvojenju „sram za tram", zrikne, ter ide^
k mravcem stana prosit. A oni: „vim gospodina pa-
vuka, jest pod suncem, pod vedrim nebo nV
na tankih š i b i c a h, med samim c v e t j e m z a-
g rad je na palaca do jezero oblo kov ima-
j u ć a, mogu sad čez nje lepo i mirno van gledati, šta
vu zraku biva^ zašta bi oni vu ovu prasnu ko-,
libicu, vu ovu slamnatu, vu ovu s prostim,
niehnom odevenu z giudja h u tiču išli svoje:
tenehno telo mazat; vuz ovo trnje bi se još nabosli
mogli; — toga mi zaisto nemremo dopustiti. Znal je
on mahom, kam to cilja, zato se je taki srdit pobral
— 122 —
nazad, nagrozeći se, da i na njegov melin opet voda
dojti hoće: „bit će, veli, ipak vedroga neba". Ali deždj
zaporedom tri dana vleva, i taj gospodin je najzadnjič
»oštro zagladel: niti su već šta pomogle zanjke, niti je
gde muhe niti kakvog kukčeca dobiti mogal, vse je deždj
rastiral. — Ide on bogme, pak k poniženim mravcem
za miloga Boga prosit, naj mu jesti dadu : ali mravci :
„ovo," vele, „šta smo mi nanosili, vre duže stoji, ter
je z g n j i 1 o ; — to bi njihovomu želucu naškoditi moglo,
a za ovakve bedake, kak smo mi, sada hajd valja ova
prosta kermica. Najbolje bu da gospodin pavuk odidu
na svoje zanjke gledat, možd jih pak tam p r e z v s a-
koga truda gotove čekaju slaščice, no i
oni budu onu lovinu djedjerneše, nego mi kad, za-
klati i potrošiti znali."
Sad vre on drugi put, kak da bi ga z kamenom
po čelu lupil, počuti kuliko je vur stuklo : — ali z gladnim
želucem teško miu je bilo na ove reći raserditi se, da-
pače prosi za oprošćenje, i spoznava prostih mravcev,
akoprem vu prahu, vu svojoj vendar domovini s trudom
živućih prvinu pred svoj um vu zraku — gospočijum^ pole
koje je on tak strašno zagladel : i oni zadnjič dali su mu
lirane, dapače on z svojim plačem dbbro mravcev srce
tak genul i predobil je, da su ga med se pri jeli, ter im
je med šibicami vrhu krova kasnije nekuliko ruhcev --
zetkal: i ovak pripetilo se je, da što pređi njegve naj-
finese zanjke bile su, s tim su potlam hrvatski marljivi
mravci spodobnim lenim izrodom obrisače delili,
Danica g. 1835.
- 123 -
OdgoDor na sastaoak „Salon
u Zagrebu".
^udući da se je u opisanju poklada zagrebačkih,
koje su onomadne pod naslovon ,,Salon u Za-
greb n'" u ovih list5h ukaza, osobino pako one za-
bave, koju društvo domorodaca dana 27. siečnja t. g. .-.
gradjanskom strelištu dade, ono tako u nas korilo, što
jedino nas pobudi na sve trude i žrtve, koje smo za ukra-
šcijje spomenute večernje zabave prinieli, to jest, što smo
se rečenu zabavu narodnom krstili .isudili : prinudjeni
smo u istom domorodnom kolu bivši članovi radi časti,
koju ne manje gospodinu sačinite! ju onog članka, nego
i nam samim dužni jesmo, i radi važnosti, koju u svakom
narodnom poduzeću zbilnijim okom smatrati, i pred
svietom dostojno održati treba, podignuti rieč našu.
U spomenutom članku kaže se : da je to na-
rodno, što kod naroda vlada: običaji,
n o š n j a, j e z i k ; u istom pako sastavku napominja
se : da je rečena zabava bez imena svoga n:i-
rodni značaj imala, da je sa,la narod nimi
b o j a m i n a k i ć e n a 1) i 1 a, napisi itd. naški bi-
jahu; da su gospodične (premda ne sve)
crveno i bielo obučene bile, da je tamonu-
rodno kolo i g r a n o, i da su d v i e pjesme,
koje 1 i e p i m domoljubljem d i š u, u našem
jeziku sačinjene i medju nazočne razdie-
1 j e n e bile; da je bila onim narodnim du-
hom, kako se iz n a v e d e ni h r i e č i zaključiti
r.i o ž c, oživljena ista zabava, gdje se nije
nitko od gizdelina preko ledja gledao;da
s u, kako se nadalje kaže, domoroci tu zabavu
cl a 1 i i sve stališe u jedno 1 i e p o, d o m 0-
— 124 —
.rodno i vesel okolo složili; da su nekoje
gospoje, naški govoriti neznajuće, na
pol njemački, na pol naški govorile (što,
kako mi mislimo, svakako barem želju narodnomu zna-
čaju prilagoditi se pokazuje, jer drugačije bi bile samo
njemački — u svog izobraženja jeziku — govorile). Sto
je dakle polag istog načela u tom sastavku navedenog
faljelo, zapravo kazat moći, da je ona zabava narodna
bila? budući da su u njoj vladali : o Im č a j, nošnja i
jezik naroda, za koje sam sačinitelj onog članka
Uže, dani je moćitajiti, da seje tamio dosti
ponaški govorilo: dakle dosti ? ta što ćemo više,
samo da je dosti? Dakle i o tome pri prvoj točki neka
bude dosti.
Drugo je, da mi ne moramo veselje i nježnu ćutlji-
vost naših mladih domorotkinja s iedne strane objav-
ljenjem pogrda i uvreda, kako na nas, tako i na njih
:spadajućih, koju pri tolikoj množini ljudi takodjer od tu-
djega naroda, rad časti ovamo pozvatioga, može biti su
se gdje u kojem kutu pojavila, ogorčati i za buduće nji-
hovu dobru volju time oslabiti, s druge pako strane
nekojim domorodnim a s c e t i z m o ni, p u r i z m o m i
s 1 i c i z m o m za nagradu, što b a naš domorodni
ponos umnožile i ukrasile, pred svietom osramotiti ili
kfi da su nas s nekoliko rifa crvenih vrpca zasliepiti
htjele. To zaisto svaku čestitu djevojku, bila ona domo-
rotka ili ne bila, boljeti mora, dočim se lako misliti dade,
da se je prilikom takove svečanosti svaka prije iz ne-
dužne želje, opću radost umnožati, negoli iz kojekakove
Jnkavštine domorodno obukla. A kolikim takova vrpca,
^kova malenkost povod dade, da se radi C o n s e -
kvenci je potlam istinski k domorodnoj stvari obrate?
Inia gospoja, koje za sramotu drže od onog, čemu su
- 126 -•
se jedanput u opće priznale, opet lakoumno odstupiti.
Zašto bi dakle to korili, što u svakom- slučaju
dobrih posljedica imati može? Ali niti ne
možemo gospodjam kazati, kao da bi domorodstvo
samo naša, muških glava, vlastitost bila, da se mi
2 a s 1 i e p i t i ne damo, jer one dio i pravo domo-
rodstva od nas baš prositi ne moraju. One se mogu
domorodno samih sebe radi, ne pako nas radi obući.
Niti mi ne moramo tako visoke misli od nas samih
sebe gojiti, da rečemo : gospoje žele nam se dopasti.
Ali i o tome neka bude dosti. Da se opet tamo
povratimo, gdje smo započeli, i da našimi jošte dokazi,
što bi falelo za ono predbacivanje oprovrgnuti, dodamo
i nadopunimo. Napominjamo još ono, što nam se u reče-
nom sastavku, i to uprav prigodom ove nam tako mile
i drage svečanosti, na koju su toHki zagrebački, da ne
reknemo svi, i vanjski domoroci pozor obratili, svjetuje,
da mi narodno ime, kanoti sveto, ne priljepljujemo na
svaki poziv k balu ili u teatar, nego da samo to isto 7A
veće u srcu našem čuvamo. Mi pako mislimo, da je
upravo u tom važnost svake narodnosti postavljena, ako
se ona vidi i čuje, jer inače bi takodjer samo u velikih
prigodah naški govoriti morali, naški se oblačiti, naške
igre izvoditi. Istina je: Francez ne mora kazati, da ma
je što narodno, jer je to uviek i u svakoj prigodi. S nami
biva drugačije, mi smo svagdan ili Francezi ili Niemci
ili Rimljani a rietko ono, što jesmo ; dakle ako narodnost
u srcu nosimo i okom duše gledamo, zašto ne bi u po-
štenih stvarih okom tiela vidjeti smjeli? Danas je dan,
kad samo se najviše na ime nasrće. Baš kao da bi tko.
onim, koji ručaju, kazati htjeo: ručajte^ samo nemojte
kazati, da je to ručak, što jedete. Drugo je, kad tko*
za svoju privatnu korist to ime upotrebljava. Ali ovdje
— \2f\ —
taj slučaj nije mjesta imao. Dobro uredjeni bali iiviek
su za cviet razkošja civiliziranih ljudi držani bili: zašto
rc bi ovo sveto ime „n a r o d n o s i/* u takovih raz-
veseljenjih cvasti smjelo, koja na naj nježnijoj strani
srca radosnu uspomenu kroz ljeta i ljeta ostavljaju?
Zašto ne bi ta uspomena u domorodnoj, a ne u e u r o-
pt j s k o j slici u naših srcih živila? Uprav što je
sveto, neka ide u krv i kosti, da se dobro
pozna, ljubi i š t u j e, samo u nesramne stvari
neka ulaza ne imade.
Mi imademo ,,b on ton" em-opcjski, ali to je ža-
losno, što u njemu nema kitice od narodnosti naše ; u
lijemu su kanoti u jednoj kruni više manje skoro svakog'
naroda znaci ; izvan drugih običaja, nošnja, jezika on
se diči Kotiljonom, QuadnIom, Valcerom, Poljkom,
Mazurkom i t. d., a od nas dosada niie dobio ma jedan
samo narodni biser. „Bon to n" je dakle tudje djelo,
i za nas ravno, ali bez nas skrojeno. Mi smo u Europi,
i poznamo ljepotu njezinu, i uživamo se raskošja nje-
™ii; ali smo u njoj ko u crkvi izobraženja, gdje joštc
nije primljena nijedna slika naša, već se klanjamo kipo-
"voni, i obilazimo žrtvenike, koji su ponos drugoga na-
toda. \^ a n dakle, van u s v i e t s n a r o d n o š ć u
I' as om, neka se vidi, dosti je liepa, ah nije poznata.
Danica g. 1842.
Brotinska rečgledeč na osnoou sta-
rinskoga ilirskoga praoopisa.
azmišljavanje zlatnih vremen one gluboko vu pre-
šesnosti zakopane dobe, kada naroda našega prvi
oci prez vsake najmanjše razluke pod jednnn imenom :
— 127 -
„S 1 a V e n c i" bratinski rukuvali se, i vu krasnoj slogi
živeli jesu: kada njim kakti jedne matere „Slave"
sinom niti na um nije palo, i kada razdružiti se, pače da
im je gdo prorokuval, da se vnuci njihovi jednoć ovak
razdelili, ter na staru slogu zabili budu, vse onda nje
mozbit prokleti bi bili : razmišljavanje onih mudrih na-
redjenj njihovih, po kojih, da ne bi vnuci njihovi jednoć
na rod svoj zabili, ter otudjeni krvi svojoj drugim na-
rodom postali, preprečiti su hoteli, podelivši vsakoj
svrži roda njihovoga slavensko ime ili od mesta, gdje
stanuvali su, ili od druge kakove lastovitosti : vsim ta-
kovim imenam samim poseb nešta manjkati vidi se,
doklam se ne pridade : „Slavene i", koje ime pri zgo-
varjanju prveših naveke razumeva se, tak, da ovo samo-
stavno, a ona prid(avna jesu ; — ovako velim celoga Sla-
venstva vu općinskom, vu osebnom pako ilirsko-slo-
venskoga tela razmišljavanje vu ovoj navlastito vnogo
znamenitoj dobi pri vsakom pravom domorocu živu
zbuditi mora želju, da se ves neizmerni veliki narod
prez ogleda na medje državske, s kojemi knjižestvo
zmešati se nesme, vu jeziku svojem ze vsih vnogo-
vrsnih različnosti vu četvera glavna narečja stegne,
kojih knjižestva ria jake stupe izobraženosti i starinske
složnosti uperta općinsko vsih jednoplemenih blago
biti hoćeju. — Naša želja najbolje preteže se na bližnju
braću vu staro-ilirskih državah stanujuću, koje slov-
stveno sjedinjenje nikakova druga prečka žv'an jedno-
strane svojljubnosti ili tvrdokornosti p a č i t i ne more,
i koja odmah prestane, kak berz vsak zmed nas pri-
pravan bude, svoje od tudjin prijete faluje othititi, i
kak berz jeden drugomu z bratinskum Ijubavljum pribli-
žavati se budemo počeli.
Horvatske mladosti srca s plemenitum željtim
128
ovum povsuda rascvela se jesu, i zato starinskoga horvat-
skoga pravopisanja, vu prveših listih milooke Danice
naprvostavljenu osnovu z pravum slavenskum Ijubav-
Ijiim radosno prijemlje, dobro znajuća, da ovako
k staroj stogi i diki prvi korak načinili jesmo. Prostrano
pako je za braću pravo srce horvatsko. Narn nije dost^,
»da u napredak, premdar spadajući k velikoj hiži ilirskoj
samo za naše osebujnke skrbimo, ili, da vsaki sama
svoje gnjezdo za ćelu domovinu, ili svojega sela reč ;ca
ves materinski jezik drži. Horvat hoće, da se vsum ilir-
sknm braćum^ u jedno književno kolo stane. Ali i ufa se,
da, kakgoder on išće i miloskrbno traži braću svoju,
ova ne manje njemu Ijubleno naproti dojti hoće. Kak l>i
anda naši dobri susedi prepustiti mogli, one poprijetl
načine, koji nas polag svetosti zakonov i pravice ak' i
ne vu državnom, barem vu narodnom živlenju, koje^L^d
dnša knjižestvo imenuvati se more, nazopet zjedinitt
budu. Ali mozbit gdo misli, da to kasno^ ili zevsema
nemoguće jest? koj odrodilac podstupi st ovakovnm
nezrelum sumljum, za svetum negdašnjum jednokrvJic
braće jedinošćum goruće raniti srce? Anda U nemoguće
bude, da brat brata svojega zopet jednoć po glasu pozna?
anda bi uvek nemoguće bude, da sini i kćere jedne majke
onim jezikom barem u knjigah progovore, kojega staricLi
Slavjanska prve roditelje naše, za onda decu svoju hn
štiti jest vučila, z kojim nje na slogu i bratsku ljuba\
vsevdiljno nagovarjaše? Anda li nemoguće bude, da bi
duh ilirskih Slavov one vu devetnajstom stoljeću za
književnoga jezika i slovstva svojega zjedinjenje dobil
kieljuti, koje imadoše negda, za pol sveta s plamnoiu
viteštva vojničkoga preleteti, i to ne, da tudje zemlja
pograbi, već, da mir i slogu med narodi napravi, i da
pokvarjenim narodom Slavenske kreposti peldu po
Pavao Stoos. — 129 — IŽ
kaže? Sta dakle ščekivamo u tak bogatoj domovini
dtihov, koji u jednom letu više obaviti mogu, kak je n
hiljadi godim dosada učinjeno! Je li čekamo, da za sto
let stoprom, jedan koračaj k sjedinjenosti našoj prista-
vimo i da komaj vunukom našim, i to opet z kvarora
jednoga stoleća nešta svomu rodu koristnoga započeti
privušćeno bude?
Bacimo rajši, — bacimo nekuliko stotin let za
hrpte naše, da nadomestimo ona, koja zakašnjena jesu.
Ako mi naše duhovno življenje samo telovnomu gibanju
prepustimo, tak ovim počasnim tečajem samo kasno
dospejemo do onoga kreposti vrhunca, koji je jedan
izmed posvećenih vrhov S 1 a v i j e naše. Poiščimo braću
našu širom za združenu, pokažimo jednorodnim jednu
stazu k svetomu naroda žrtveniku (oltaru), tamo naj
vsaki donese svoja razluke znamenja, i takovo naj alduje
svetoj slogi ilirskoj ; pobožnoga čina toga posledek
bude, vzaimno spoznanje mile braće, i otud zvirajuća^
stalna ljubav i sreća. — Rodov rodi bit ćeju zahvalni, ter
kada jur vu tamnom grobu kosti naše sprhneju, srečniji
odvetki z goručum Ijubavlum iz nas spominjali se budu.
— Ali si je mozbit koji ilirski Slavencev rod tuliko knji-
ževnoga blaga nakupil, da ga kano svojljub, općinskoj
slogi i diki aldovati ne bi hotel? Braćo, vsaki pametni
trud je pohvale vreden, ali vendar onoga nigdar hvaliti
ne ćemo, koj z pomanjšanjem općinske, skupne slave,
svoju diku ponovšava, namesto, da ono što poseb ima^
k naravskomu združenju doprinese. Braćo! posebna
trsenja bila bi pohvale vredna, da k jedinstvu šetuju,
ali- ah z čim veće za jeden kotrig ilirsko-slavenskog?
tela naredjeno je tak zvano slovstvo, stim veća celer
telu zavdana jest rana, jer uprav stim veća načinjena
sjedinjenosti pre tak, da koliko dosad vu Iliriju pc
- 130 —
sebnih knjižestvih, toliko kamenov smutnje imamo.
Prestanimo jedanput biti spodobni onim bogatim tr-
govcem, koji, kada prez društva z imetkom svojim čez
stranjske loze putuju, večkrat sirota i blaga mentuju se.
Ne idimo. braćo, ne idimo dalje sami ! ne razmetajmo već
kotrige jednoga tela, veće trsimo se, da, kak je negda
bilo, nazad živo složeno postane. Ali prez aldova ne bude
ništa. Vi nešto, mi nekaj, i oni nekoliko neka alduju.
K jednomu, kak mislite, zmed vsih drugih bolje zobra-
ženomu narečju pristupiti, samo visoko vučenim bilo bi
lako, ali šta sada tak zvanomu puku prostejemu potlam
ostane, koj je prez dvojbe jederka naših orsagov? Anda
li nisko zvirališče ostavili budemo, da vu visini — vu zraku
— potrebna najdemo. — Nismo li vsi, otprto govoreć
jedne matere sini? a gdo čuva jošte vu devetnajstom sto-
leću vu svojih prsah tak nečistoga duha, da bi zametavati
mogel one, vu kojih je s najvećjum jakošćum sjedinjena
najveća krepost? A.li vre čujem, kak nekoji veliju, da
S€ naj v.saki puk ilirsko-slavenskoga naroda poseb u
svojem narečju zobražuje, takovim pako drugo ne od-
govarjam, n*^g: zmislite se iz malih potokov, koji poseb
tiiti čunov nositi ne mogu; sjedinjeni pako vu jednoj
velikoj tečevini naj već je s različnum duha i srca robuni
nakrcane brodove nosili budu." — Neniačkomu narodu
jedan samo vu knjištvu služi jezik, vu kojem vsake vrsti
knjig prez broja popisano i štampano fest; pak vendar
polag vsega^toga skoro vsaki vučeni Nemac uči se jošče
vnožinu stran jskih jezikov, da iz ovih med i vojsk
w domaće knjižestvo prenese.
Je li anda vu naših vuskimi medjami ograjenih na-
rečjah jedan ili dva pisci zadovoljili, je li mozd ovi čuđo-
činstva činili budu, da, što drugdi jezero vučenim nije
moguće, opraviti pri nas dva, tri dokučiti budu? Ako
— 131 — ♦
^
ne. anda li narodnost naša naj prepadne, ili ju naj jeden
F u č e k i njemu spodobne magjarskum ortografijum
popisane knjige uzdrže? S takovum anda jednostra
nošćum ćeli' naš odičeni i k naj večjoj rasvećenosti
prikladni narod zadovoljan biti mora? Stanovito velim
vam, ako se ne sjedinimo, opet nam ta ista škola pora-
djala bude plodove, koji vre vu zvanskom licu slede
jednostrane tuposti i praznoverstva nosili budu. Vu
malom broju susedov piscev, pri jednoj strani naroda iz
knjižestva živeti nemogućih, za nezameriti se jeden dru-
gomu, ili vu sumlju nenavidnosti i jala ne opasti, ne bude
se tak lahko našal, koj bi si iz ljubavi proti narodu
truda vzel, i koj bi takaj znal, ovako ve bludnosti maglu
rastepsti. Kak neprikladno baratalo se kod nas z knji-
že stvom, kakove vse neopčinjene. netečne knjižurke do-
sada na svetio dane su, koje vnogim drugač bar za raz-
govor vugodni materinski jezik gledeć na slovstvo odii-
ren vučiniti jesu morale. Ovdi ne govorim samo od
jednoga ilirskih Slavjanov roda, jerbo štogod pri nas,
to se i drugdi nahaja, ako iznimljem one viteške pisce,
koji vu dijačkom jeziku za prve naroda našega skvari-
telje, za pokojne najmre Rimljane knjige pišu.
O daj sveti Bože! da nam doma u našem prekrasnom
Iliri u žarko zhajati poeme jednosložnoga slovstva sunce,
da tak u belom danu samo jošće katkad zmislili se bu-
demo, kak je na porušenje općinske hiže vsaki svoje
osebujnke tvrdokorno branil, i to ili iz neznanosti, ili,
da svoju prekoredne vućenosti strelicu bratinskoj slogi
vd srce zabode; — kak smo nerazumno želeli, da vrhu
vsakoga i slednjega kotara svoja lastovita jezika zvezda
posebno sveti; kak smo po dnevu zapisali hižice naše,
zatikajući odvsikud obloke, da ne bi traki sunca, koje je
bratom našem osvanulo, vu naše stanje vleznuli; kak
— 132 —
smo želeli, da naj vsaki rajši vu posebnoj svojoj ovak
zabitoj hiži zapali, kakovugod ima svecu, kak, da op-
ćinskoga jedmoplemenih narodov delnik postane sunca.
Ovakove slabe narečja liičernice, ako vu jedno sunce
ne složiju se, makar ih na hiljade bude, našoj domovini
nigdar jasnovedroga dana, već naveke mračni večer, ili
bledu noć, koju tudja svetlost lako na dan svoj obrne,
dosijale budu.
Ah svani ilirskim Slavenom krasno sunašce !
Pucaj zoro! davno ne^idjena! Ostavi
grobove, ostavi škure glubline, vu koje
te nesretni jednostranci zakopaše; pre-
deri s žarkum vatrum tvojih trakov ledo-
k o v n e pećine, koje se p r e d t o b u m s j a 1 n u u?
g i z d o ć u m z d i ž u.
Vsa hrvatska mladost željno i radosno tebi pruži
ruke. S otprtemi prsi jur i vu zipkah novorodjene hr-
vatske tebi raduju se kličiće. Isti javor po ilirskih gorah
s krepkum radošćum giblje i kiti se onoj dobi, kada vu
rukah vunukov naših vsečen stopram i zduben, nazopet
oživel bude, da slavu ilirsko-slavenskoga naroda i po
dvoreć vuz milu pesrrtu poglasi. Ne boj se sunašce, milo
nam prihodno! ne boj se onih oblakov, i kužnih magal,
koje se izmed sprhnjenoga podrtinja stare sloge i jedi-
nosti kak ti čaj iz gnjilih beregov kadiju, i tvoje slogo-
nosne trake potamniti groze se. Kada ti žara tvoga svc-
tlobu rasprestreš, rastalit će se u zraku narodnosti svaka
crna magla, ter onda bahatost njezine širine oslabljena
stisne še vu drobne kaplice obrnjena na tihi deždj, ter
iz visine svoje spadne dole do niske zemlje. Ovak
potlam, kaj ti ništa u naravi prez koristi nije, isti taj
čemer prispeti će na hasen, ar spomenkom prešesnosLi
porošeno polje ilirsko-slavensko razelenilo se bude po
- 133 -
L
ćelom licu svojem, ter s tim pređi želnoga jedne matere
sinom sada doprinese. Iz semena razložne i kreposne
rasvećenenosti, najmre pod milum obrambum najmilo-
stivnijega našega cesara i kralja Ferdinanda, kej
zaisto nemanje, kak Njegov blaženopokojni Otec, Svojih
vernih Slavjanov osebujnu važnost blagovoljno spozna-
vati bude dostojal; iz toga, rekoh, semena vu kratkom
času podigne se strn, koja bude brzo prerasla sve trnje
i kamenje, i ovak zamala žitkom boljega duha zakrite
budu vse one močvari, otkud kusne magle shajati i
sunce dobrih narodov zaslanjati ter jasno nebo Sla-
venstva tavniti su mogli. —
GoDor prigodom doijcstogodišnje uspo-
mene najglosoDitijeg hro. pjesnika
looria GunduličG-
;urve možebit niti najsitnijega praška od prsi njego-
jr^ vih, niti cvieća kroz mnoga godišta na grobu nje-
govom cvatućega ne ima, da bi jedan samo list posušeni!
Pače niti znamo, počiva li ista zemlja, koja ga vječitim
mrakom svojim negda zakrili, i sad jošte na istom
onom mjestu, ili pako toliko puta veće iz groba J
grob pregrnjena, očevim jur kosti unuka natkriva
pepelom? Suze rodjaka, uzdasi prijatelja, jauk i tuga
poznanika davno jurve u vlastitih utopljena su gro-
bovih, i vremena zubom razoreni u zaboravnosti leže
oplakivan i oplakujući!
Ali danas, za prošašćem darjesta godišta, ol>-
navija se grob pjesnikov; zemljan mu se prašak pre-
— 134 —
j
tvara u svietle zrake od sunca, i uvenulo iznad groba
cvieće sad već u slici lovorova kića po svoj niče ilirskoj
zemlji! — Oživješe opet rodjaci njegovi! Evo mu pri-
jatelji radosnim licem kao sinovi ocu spomenik ljubavi
podižu! Ovdi pod ovom crninom sabljami opkoljenom,,
u ovom tihom, u tuzi zavitom odru kaže nam se slika
od onoga liesa, u kojega bi negda položena crkva po-
rušena najvećega duha od naših zemalja. Ali duh on
živi, živi on isti: evo, pogledajte, na krilih vremena iz
duboke zaboravnosti uznesen isti on veliki duh Gun-
dulićev kao zviezda stoljetna jezdi po nebu slavjan-
skom! Podrte i rastepene su zidine tamnih vjekova,
toliki su gvozdeni stupovi vlasti čovječanske povaljeni;
po krvnih potocih plivahu tolike ladje carske i opet na
rioci utonuše krvnoj ; dan za dnevom, ljeto minu >,a
ljetom;; grad pod gradom, kamen razvalio se je pod
kamenom, i tielo za tielom tolikih vitezova ugreznu u
tamnost od groba; ali duh njegov zapetim u vjekovitosti
krilom kroz novopodignjena i opet razorena stanja bez
zapreke prolazi, i na štovaoce svoje, na mili narod svoj
izdi sunca gleda, odande svojim ogriva nas žarom, neka
po njem, kao zviezde po suncu zasjamo se, ter jednom
veće tamha noć ilirskoga stožera u prevedro pretvori se
nebo. On nam kaže vedrinom uma svoga mliečne po
nebu slavjanskom pute, i po njih da idemo, u jedno
nas sakuplja; jednom riečju: on prama staroj majci
ilirskoj goji svedjer u prsih naših neugasivi ljubavi
plamen. Ali jednoć i naša razorit će se tjelesa; on pako
leteći sve dalje u budućnost, tamo u dubokih vremenih
kasnim kazat će se unukom našim, i oni jošte složnije
i slobodnije gledat će ga i motrit bez svake dvojbe kano
oca svojega! O, čestiti oni, koji drugo za nami nastu-
pajiiće stoljeće na uspomenu njegovu svetkovat će, a
— 135 —
jošte sretniji, koji izg-ledom neumrle njegove dike i
vjekovitoga u narodu života užeženi, na svakolika djela
dobra i prava giblju se smiono, upirajući se na rieći
Spasitelja: „Ne bojte se onih, koji tielo ubi-
jaju, duše pako ne mogu ubit i."
Svietla gospodo, i ostali bogoljubni slišaoci! sada
već, kad još napose nešto o veličini pjesnika pokojnoga
kazat bi vam valjalo, na pamet mi dolazi, kako nena-
vadan posao uzeli ja danas na se. Dobro bo znadem,
da novina ova mnoga svagdanja srca u snebivanje po-
stavlja, i znam dobro, da i u našem narodu, kao i u svih
ostalih, nalazi se ljudi, koji bi duh bezazlenosti ove, ove
nedužne, a vendar dužne ljubavi domorodne, da mogu,
rukama rastrgnuli, i koji jednom riečju, prognali bi i
rastepli svekoliko, što ne će, da samim kruhom živi. Ali
ne bojte se, Ijubovnici duha i istine, ovakovi ubijaju samo
tielo ili ti ćutenja za blagom vremenitim, duše pako ili ti
slave vječfle u naručaju Božjem nipošto ubit ne mogu!
Zato prije nego jošte štogod o slavi Gundulićevoj
jezik moj napomene, hoću za bolje duša naših' priprav-
Ijenje temelj onaj, na kojem sva naša domorodna ću-
tenja, dakle i ovo dvjestaljetno mrtvačko svetkovanja'
opočivati mora, nakratko da izrečeni, tere onda, kad
osjete protivnici, da u vremenitosti oružja ne ima za
ubit ono, što ista smrt u život pretvara, onda, rekoh,
potražit ću vienac, za okrunit njime nakon prvih dvje-
sta godišta uspomenu živućega kroz sve vieke našega
Gundulića! Ono bit će prvi, a ovo drugi dio i zaglavak
besjede moje.
I.
Ne kažem ja bez uzroka, izabrana gospodo; „ne
bojte se onih, koji tielo ubijaju, duše pako ubiti ne
mogu." Jer buduć znamo, da ništa čovjeku, izobraže-^
— 136 —
r.omu u duhu, tolike ne može uzrokovati sreće kako
je«lina svega znanja mati i slast duše naše istina, kako
istina, rekoh, jedina pravde, i kreposti prave rodite-
Ijica, na kojoj se vas sviet giblje, i bez koje inira ne ima
u svoj ovoj širini od zemalja; za koju svietu ukazati
od negda jurve toliki ustajali su ljudi, i oni isti okrut-
nosti i tmina žrtvom postajali; kada, velim svakako
znamo, da istina preuzima i za sobom vuče sve najveće
<iuše (jer duh velik do božanstva uspeti se traži.) .male
pako duše, kakovih je bez broja na svietu, nikako oči
iipriet ne mogu u svjetlost onu božanstvenr., koja je
istina; već u tamnoj noći, u gustih maglah, u sjeni ma-
hnitoga i bešćutnoga ili pako krivoćutnoga tiela svoga,
u vjekovitom grizu i jadu srca, u zametavanju, u oba-
ranju i dušenju brata svoga najveću slast nalaze: ova
kada znamo, tko ne vidi^ da izmedju tmina i svjetlosti
naravnim načinom boj nastati mora? tko ne vidi, da
opačina nikako s pravdom složit se ne može? Otkuda
biva, da se magle pobune sa svih strana: da munje i
gromovi u jasnost i vedrinu dneva strahovitom silom
udaraju, i onda tekar ponori srca čovječanskoga jedom
svojim rigati prestanu, kad se vas sviet ogadi, i puti
: prije najčistiji paklenim blatom zamulje. Ali istina, ono
jasno sunce s nebesa, sja u miru i blagosti vrh zemlje,
i zrakami svojimi grije putnika zla i dobra; ona i onda,
kad grom sljepote krši najljepše hraste za potamnjet
tim načinom vedrinu od nebesa, obrne nakon malo
vremena u mlak krvavo-crne magle, i obarajući ih s neba
u nizine u novoj i boljoj slici daždit ih čini u naručaj
matere svoje; a što odatle biva drugo, nego da usjev
dobri od izobraženja tim zelenije, ugodnije i veselije
raste ? Neka grom leti plamenom svojim i užeže makar
koliko jagnjeda uznositih, šuma ništanemianje po gorah
137
nikad izkorieniti ne će ; il neka u zimi ljuti mraz od stu-
deni leda svoj^^a čini utrnuti liepe usjeve živućega u na-
danju gospodara, proći će zima, rastopit će se led^
i duša posejanoga zrna u grobu svojem oživjet će opet,,
ttr kroz obumrlu i sleglu travu svoju ukazujuć ugodno
lice pramaljeću, dugo očekivan plod težaku svomu obilna
prinieti; jer samo suprotivštinom i progonstvom podiže-
se zelen ogranak istine preko ograde prostora i vre
mena. Liepu nam priliku daje o tom Spasitelj naš koi
Ivana svetoga govoreći : „Ako zrno padajuće«^
zemlju ne sagnjije, pusto ostane; ako
pak sagnjije obilan plod dones e'\ — N e'
bojte se dakle, koji u duhu i za duh, koji za raširenje
dike Božje u narodu vašem poslujete, ne bojte se
onih gromova i mraza ledenih, koji tielo ubi-
jaju, duše pako ne mogu ubiti; ne bojte se
noći crne, niti uzbunjenih vremena; eto vam živa do-
kaza besjede moje; bacite simo oči vaše na ovu crninu^
na ovaj spomenik ljubavi naše i vidit ćete, da slavni naj
pjesnik za prošasćem dvjesta punih godišta opet u život
dolazi, kojega da mu jedina ruka vječna podaje, probu-
djena u prsih vaših, kao unuka njegovih prečiste Ijuban
i zahvalnosti živa iskra zadovoljno svjedoči
U ovoj slici istoj, vriedni domoroci prohode jur
i vaša imena došastnost od godišta, i u svakom listu
ove lovorove kite, kojom grob njegov uresili jeste, ljube
vas i grle najkasniji unuci vaši! Ti dakle malena novo-
porodjenih starih ćutenja ilirskih trstiko, ne boj se:
vodom si ravno opkoljena od nenavisti, i kroz vjetre i
magle, i prah i vihar, i tuču slegnut ti se valja više
puta do zemlje, ali iskorienit se ne ćeš dovieka! Prije
presahnut će vode; prije pogube se oblaci crni kroi
jasnu vedrinu od nebesa; prije otopit će se led od ne-
— 138 —
aavisti i u slici hladna potoka uzvratit će se u mračne
0(1 kajanja ponore, nego ti, tanana i nejaka livada ilirskih
trsko, propadeš; jer premda više puta prignut se i vre-
menu ukloniti moraš, tim ništa-nemanje načinom samim
tvoje se spasenje poradja. O pogledaj, desnica božan-
stvena nasadila ti je po zemlji ovoj, kud rasteš, čisti rod
i pleme slavjansko, i reci, da li ne ćutiš, da je korienje
Ivoje zasadjeno u duh junački ilirskoga naroda? zašto
bi dakle usred pomoći višnje, kojom si samom darove
ove zadobila, jošte uspredala? — Ništa zato, ako ti
katkada sila nepravedna lišće potrga, do nutarnje jezgre
t\oje zaisto nikad dosegnuti ne će. Svaki plemenit duh^
kao stiena od morskih valova, pljuskan jt udarci ne-
zrele prostote; ali mu vjekovitost i neumrlost slavna
rajskom mašću svojom zadobljene rane izviđaju. O ko-
liko bi pogubio od jakosti srca onaj, koga bi grizlo u
:duši spoznanje, da učinjene sebi krivice veledušno nije
pretrpio, nego da se je nje radi zlotvoru svomu malo-
vriednim načinom osvetio; a što ga većma more jačiti
i za stvari velike ustrpnost mu pribaviti? Ah, onda ti
ništa u nutarnjih tvojih sladjega biti ne će, nego kad
duševnost reče srcu tvomu, da u nedužnosti tvojoj velike
udarce od udesa, većom jošte u prsi tvoje jakošću primio
i održao jesi. Onda, vjeruj meni, onda samo duh tvoj
11 spoznanju pravednosti svoje, popeti će sc vrh čovje-
čanskoga suda, koji dobro sa zHm, a povoljno okrutnom
neharnošću naplaćuje; ter onda samo u onaj sud po-
stavit ćeš pouzdanje tvoje, pred kojim otkrivena stoje
svakolika unutarnja srca tvojega! O koliko ih ima, koji
nogama nerazumnoga čovjeka potlačeni, ravno po tom
sa svim srcem ne samo od onih dara, koje zamazana
tidjeljuje čovječanska ruka, odliepe želje svoje, već i
od vlastitoga tiela svoga gornjom i plemenitom stranom
— 139 -
rastave se, i kao trava po visokih klisurah iza tvrda
kamena rasteći prama nebu uzneseni, pri suncu vje-
čitom od istine prsi svoje ugrivaju ! Onda im ove nikad
zadosta procienjene rieči : „ne bojte se onih, koji
tielo ubijaju, duše pako ne mogu ubit i,"
ove, veHm, rieči ulievajući u srca njihova neku slast
nebesku otprto im ondar svjedoče, da se ne vide na
nebu zaludu zviezde večernje, da ne izlazi i ne zalazi
zaman ispred očiju naših sunce, već da jest nešto, što
duše ubiti ne dade, i što ufanje blago, nedužnom duhu
poznato, u srcu našem radja i puni!
Vi dakle vjerni kralju, vjerni domovini, vjerni na-
rodu svomu sinovi, ne bojte se: vaša svrha jest istina
i po njoj otvoreno raširenje znanja kod sve braćei
naše ilirske, da ne bude narod naš porad sljepačkogaj
branjenja onih načina jednostranih, po kojih nikadarj
s mjesta dalje pomaknuti moći se nije; da. rekoh, porad
takovih ustaranih falinga ne ostane narod naš u obzirtt
duha posljednji na svietu. Poslujte hrabreno i ne tražite
u vremenu poslovanja plaće radnji vašoj ; jer vas sa(
ovdi, kakono uviek bijaše pod suncem, tamnost vašega
lica, ali negda obilan blagoslov kod unuka sliediti će, :
čekati kruna od slave kod onoga, koji vam u srca usad
ćutenje za istinom, i obradjivanjem duhovnoga onogi
sjemena, koje ruka božanstvena tako zrnasto posiji
po narodu našem ! Težite dakle, Ijubovnici duha i istin^
za istinom svedj hrabreno na mjestu onom, gdje oba
jega spasenja grančica uzgojiti se može ; za istinoi
rekoh, koja je pri Bogu, i po njem u narodu, i ko
negda u najjasnijem od neba duhu reče: ^,N e boji
se onih, koji tielo ubijaju, duše pako t
mogu ubiti." I ovo je temelj, na kojem naša dom
rodna ćutenja, dakle i ova današnja uspomena opo<
vati ima.
- UO -
II.
Sad jurve dolazim da opišem nakratko božan-
itvenu onu iskru, kroz koju iza dvjesta godišta planu
|i prsih naših prama krvi narodnoj zahvalni ljubavi
llamen. 1 buduć da stanje ono, koje vječni duh pokoj-
lika mudrošću svojom sagradi, ništa drugo nije, nego
aoći božanske kroz dušu čovječansku ukazanje; zato
ludi na tvoju, Bože svemogući, hvalu i diku, štogod
a sa svetoga mjesta ovoga izrečem o onom, u kojega
krši nastanio si bio duh silan i možan, kojega bi medju
Ito drugih razdielit bio mogao, i sa svim tim u jednom
\\ ga naselio srcu, da tim bolje očituješ veličanstvo
rjcčne mudrosti tvoje.
Pokojni dakle naš Ivan Gundulić, koji se godišta
^638. s ovoga svieta u vječni pre stavi, bi rodjen u Du-
brovniku godine 1588. Obitelj, iz koje on proishodi,
»jaše jedna od najstarijih familija plemenitih u gradu
Dubrovniku i cvatijaše bez prestanka sve do godine
1O67. Ovoga pako ljeta kroz onaj veliki potres, koji
inalo ne cieli grad onaj u jedan kup kamenja pretvori,
i ista obitelj Gundulića ispod porušenih zidina udu-
fetn poginu, sa štetom vječitom glasovitoga ovo^a
Stabla, o kojem osim drugih njegovih plodonosnih
jrana spomenka je vriedno, da u skupnovladanju du-
brovačkom s Ivanom našim jošte tri druga vrhovna
vladaoca u različito doba sabrani bijahu od Gundulića,
za kojih i vremenita i duhovna sreća gradjana od.
skupno vladanja onoga u cviet preugodan procvate.
Nego i generala bijaše od istoga hvaljenoga koljena:
jedan najmre poljski pod hrabrim kraljem Ivanom So-
pjeskim, i taj isti junački vojevaše proti Turkom pod
l^adom Bečom, koji ga u ono doba velikom silom op-
*^oHli bijahu; drugi pako bijaše austrijanski cesaro-kra-
— 141 —
Ijevski feldmaršal i u prvostolnom gradu Beču nasta-
njen. — Ali zašto da idem ja spominjati slavu sjajnoga
roda njegova? zašto da tražim jasnost tolikih zviezda,
kojim i zasve da visoko sjaju na nebu, najjasniju ništa-
nemanje i neumrlu svietlost dava sunce vedroumnoga
duha Ivanova. Ti, Dubrovniče, i vi mile dlubrovačke
okolice, kano posvećeno mjesto stare naše slave ilirske,
posvjedočite, jer vi znate najbolje, kako naš pokojni
pjesnik jur u mlado doba svojih svih onda živućih srca
2anašaše i um u snebivanje postavljaše? Ti takodjer,
susjedna zemljo, Italijo, o daj da progovori, kolikim si
ushićenjem njegova jurve najprva djela pritisnuti dala?
Možeš li zatajiti čudjenje ono, onu neopisljivu sladost,
kojom si za razumjet djela Gundulićeva u dubrovačkom
za onda više nego u materinskom vježbala se jeziku?
Svjedoči i ti, Ferdinande II. veliki vojvodo toskanski^
koji jedino zato slatki si se jezik naučio ilirski, da
slavne Virgilija našega pjesni tim lasnije i ugodnije okua
siti možeš.
Eto, čim tražim svjedočanstvo neumrlih djela nje
govih, ukazuju mi se toliki dusi, koji lovor vrh lire Gun-
dulićeve i istoga njega kao zornicu zviezdu kroz vjeko
vitost nose. Evo ovdi pogledajte A r i a d n u, koju ot
milo ispjeva, i koja mu prva od neumtle slave vienai
vrh glave podiže ; eno druga Proserpina u grab
I je na, kako mu lovor u sunčanu kosu upliće; eno G»
late je, eno Dijane i Armide; eno za Posve
tilištem Ijuvenim Cerere, koja sliedi za Pro
serpinom u ruci luč vječitu dike njegove noseći; en(
Kleopatre i Adona i za njimi K o r a 1 j k e o(
Sira, Dubravke i Filide, koje ga svekolik!
kao slavnoga pjesnika svoga u naručaju kroz sve viefc
prenašaju! Ali što ime njegovo ne samo vječnimi kil
— 142 —
■»Cj''*?^
zvjezdani! već i u isto sunce pretvara, jest ona liepa
od svih epopeja kruna O s m a n nazvana, kojom samom
ako se vrh Omera i Danta za cielu glavu ne uzvisi, tako
zaisto od obadviju nipošto manje ne zaslužuje slave ; je!^
ova sama, da ništa drugo rajski duh njegov proizveo
luje, za vjekovitu u narodu diku izobilno mu jamči. Ali
eno, kad vidim jošte oslobodjenje Jer us o-
limskoga grada, dvoumim u sebi istom, tko je
veće od propasti zadobio oslobodjenje, pisalac ili pako
po njem opjevani varoš? A kad na Suze sina raz-
metnoga oči svrnem, zaboravim, da se one u knjizi
samo tako gorko prolievaju; i misleći da ih vidim u
očima rasplakana sina: pomislim odmah u sebi: jao,
4sL mu je majka mila za otrti mu ih, čim inako u slavi
<TundulićeYOJ ronit će ih bez prestanka kroz sve vieke!
bmedju premnogih drugih djela vuče mi na se oko
Icruna Davida kralja u prahu ležeća. Težina od pokore
okrunjenoga proroka tako lako prenesena je po Gun-
-duliću u jezik ilirski, da je jedan od prenaučnih gra-
<ijana dubrovačkih velikim uskićenjem pokliknuo:
„Regia dum patriis donas oracula musis.
Te regem illyrici carminis esse doces.'*
O kolike ne ima u njem dike cieli narod ilirski, i
koliko se mi pred čitavim svietom ponosit ne možemo,
tl2t imamo zastupnika, koji naroda našega duh pred
svietom kroz sve vieke očituje. Ah, kvar je samo, da je
u našoj ravno strani od zemalja ilirskih još tako pre-
malo poznat; čim tako liepe stvari u ojem i u mnogih
-drugih nahode se, da kad bi njihova djela pokusili,
nikad naša ne bi želja bila za tudjom bolje nego do-
maćom ginuti hranom duševnom. Osobito pako u Gun-
dulićevom načinu pisanja naći ćeš prečisti glas naroda
I -H3-
tvoga; u njem kao u kipu svu unutarnju moć i krepost
duha ilirskoga živim glasom izraženu smotrit ćeš:
buduć da je narod naš krepak, Ijubeć istinu, oštrouman!
i u svem i u dobru stalan, jednom riečju, nijednoga zna-
menja u općenito od kakovenibud falinge, kao varanja
ili vjetrenosti, kako se u drugih narodih često pazi, ii
duši svojoj ne nosi ; zato se nije čemu čuditi, da on, koji
narod svoj vaskolik u srcu zatvoren nosaše, premda
je jošte pred dvjesta godišta živio, natpjeva u nekoji'r
djelili najnovije inostrane pjevaocc.
Tebe sad, vječni Bože, opet priklomto molimo,
primi sva ova na veće slave tvoje u puku ilirskom ra*
širenja. Malen vjenčao ovaj na grobu pokojnoga pjesnik;!
u tvoje božanstvene ruke predajemo, jerbo ne nioži
drugdje nego ii svetom naručaju tvojem svet i vjekovi
ostati. Primi ga dakle kano od djece tvoje, Roja ugodni
slast nalaze u darih, koje ti dušam njihovim blagosti v(
udielio jesi. Ta ti. si nam, Bože, ti jedini nježnu rados
ovu, ovu nedužnost uspomene, ovo besjeae moje po
uzdanje, bez koga te nitko ljubiti ne može, u prsi usadio
Ti si kroz slatki glas pjesnika hvaljenoga, kao njemi
tako i nam istim prebistroga veselja vrutak otvoria
Jer kada on, premda inako prvi vladalac skupnovladanj
dubrovačkoga, toliku bez svake oholosti nježnost u dui
svojoj nosio je, da pri šumećem potočiću, pod sjenor
hladnoga jagnjeda, pod dubom na zelen brežulja
ugodno naslonjenim, il uz vrutak na mahovit kame
lagano propadajući, tako veliku nalazaše radost; tk
mu ćućenstvo bezgr jesnoga ushićenja ovoga, koje '
prostije duše scienile kao nedostojno, da sc na mjest
ovom i samo spomene; tko mu, rekoh, sve ovo uli
- 144 -
ši-će, nego ti, ti jedini, predobri i premilostivi o£c*
nebeski? ti, kojemu je narav svakolika, od najmanjega
n prahu mravca do najvećega slona, od trave zelene do
jasne zviezde na nebu, kao crkva jedna od izvrsnosti
neumrle! Kad nadalje on od onih, koji zlobu i nenavist
nose u srcu i sumnje u pameti, ne bi li janje od lavii
il druge koje okrutne zvieri narav imalo; kada, velim,
oa od ovakovih uklonjen i kao pjesnik u samotnoj na-
ravi nastanjen; sad slušajući od juga medju lišćem jag-
njedovim šaptanje, sad prisluhivajući sa svom dušijio
Ijuven glas od šarenih ptičica po gorah, sada pako gleda-
jući kako bistroga potoka srebrne iskrice niz hiljadu
drobnoga kamenja padaju ; kad on pri svem ovom kroz
sva ćutenja činio je daždit u dušu svoju tihu od radosti
rosu, čiji bijahu to darovi? ako ne tvoji, Bože dobri,
koji si hrana i slast svemu stvorenju. Kada napokun
Gundulić naš očima visokoga uma svoga u nebo gleda*
jući uznosaše vrh zviezda ciela carstva jednim glaso-
\'ite lire svoje poudrenjem, il usuprot pako u žicu uda-
rajući oštriju utapljaše Muhameda i mjesec njegov t.
ponore od pakla: nije li tvoj, o Bože, vrh njega modri
zrak, nisu li zrake od sunca tvojega kroz granje, vjetrići
iizljuljano, polukavajući radovale se i veselile nad neiz-
mjernim svietom, kojega ti u malen mozag čovječji to-
likom oblašću i mogućstvom postavi? U tvom dakle,
prežarko s nebesa sunce, koje na sto načina s prc-
.slatkom radošću liečiš udarce one, kojimi zloba co-
vječanska tvoje u duhu i istini štovaoce proganjat je
obikla, u tvom, rekoh, domu presvetom h djetinskira
pouzdanjem ponavljamo one rieči tvoje: „ne bojte
se onih, koji tielo ubijaju, duše pako ubit
ne mogu"; i n^e iste u današnjem dvjestaljetnoni
svetkovanju, kojim kano u kipu jednom slikuje se na
Parao Stoos. — 14& — 13
žemlji vjeicovito tvoje dobrih - naplaćenje na nebu,
umjesto lovorova vienca slugi tvojem Ivanu u zahvalu,
da je na vječnu diku tvoju toliku narodu našemu ostavio
slavu, pred ovim liesom, pred ovim svetim oltarom i u
svetoj kući ovoj kroz tvoju, Bože, desnicu predajemo.
Amen.
Josipu barunu lelaČiČU Bužinskomu
prigodom imc^noDonja Sooje prcuzoišcnosti Banom od trojcdn«
kraljeoihc.
Preuzvišeni gospodine bane!
Uzhićenje moje vrh uzvišenoga Vašega na dosto-=
jslnstvo banske časti od tro jedne kraljevine naše nisam
kadar perom opisati!
Sad već ono, za što jedino na ovom svietu živem,
naj mre mile moje domovine sveto narodnog preporo-
djenja djelo, koje se na temeljih velike ideje Isukrstove
za' sreću i šlavii naroda našega, na temelju najsvetijih
čovječanstva prava, to jest: slobode, jednakosti
i b'ratinstva, riečju, ha temeljih ljubavi i prdsviet-
ljenja kroz domaće narodne sile osniva, ovog, velini,
narodnog preporodjenja djelo — tolikoputa iiušman
skim potresom u zemlji našoj uzdrmano — - dobilo je »S
Vami toli ožudjenu i od svih vjernih domovine sinova
proti , nečovječnim napastovanjem kriepko zahtievan«
zaštitu ! , •
Dobila je draga dlbmovina naša pristojni naro*
nom voljom posvećenoga . i sjajnu budućnost trojednt
kraljevine — uz savez s ugarskom krunom — jurve za*
počimajućega vodjul
nadgrobni spomenik u Pokupskom.
Sadržaj.
Strana
Pripomenak , . . III.
Pavao Stoos (1806.— 1862.) V,
I. PROBRANE PJESME.
Kip domovine vu početku leta 1831 3
Putnik domovini 9
Kedužnost, Bog, Domovina 17
Žcrjavi 19
Ptica u kfletki 21
Ja i tužna vila 23
Gflica . ... 28
Molitva domoroca , 37
Poziv u ilirsko kolo 39
Ljubav ilirskog junaka prema svojoj majci pri odlasku na
vojsku 4,^
Amazonski srca odziv mladih sestrica ilirskih uz ljubav
braca na vojsku odilazećega 44
Dtkuda je naša sloga 46
Obličaj pjesnika vrhu magle, Klevetnikom ...... 49
^av ilirski pred bitkom kod Siska godine 1593.-. . . - 50
pjesma s likom polag napjeva g. Kreutzera iz opere „Za-
kletva'*, pjevana u akademiji danoj po duhovnoj
mladeži zagrebačkog sjemeništa 5A
- 149 —
strana
Prve misli u povratku zdravlja 55
Tužna uspomena 57
Slava Zagrebu od kupskih bregova 59
Doniorodna Matica braći Čehom i ostalim svojim prija-
teljima .62
Riječ k pomirenju 64
Čovjek u Bogu 68
Zadnja utjeha rastuženom srcu mojemu 71
Rodoljubna osvjesnica 73
Vruća molitva za dragu domovinu 75
/Moja jedina utjeha 76
Na uspomenu župljanom poslije smrti moje . . ... 78
II. PRIGODNICE.
Zdravica Gjuri Hauliku prigodom namještenja na bi-
skupsku stolicu god. 1838 87
JuHjani ud. Gaj rodj. Kovač. Tuga ilirskih vila na grobu
mnogopočitanoj domorodnoj gospoji preminuvšoj 18.
prosinca 1839 ' . . 89
Janku grofu Draškoviću Trakošćanskomu. Na sedamde-
seti dan rodjenja 20./X. 1840 91
Dru. Ljudevitu Gaju prigodom njegova povratka iz Dal-
macije god. 1841 ..'!!, 95
Ivanu Kollaru . , , 101
Ljudevitu Gaju prigodom godovnoga dana na Psarjevom
25./Vni. 1841. . / 104
Josipu barunu Jelačiću Bužinskomu pukovniku g. 1847. lOft
Josipu barunu Jelačiću Bužinskom«u prigodom imenovanja
banom trojedne kraljevine god. 1848. 109
ni. SASTAVCI u PROZI.
Pavuk i mravci . ,- . . . . . . . ... . . . 121
Odgovor na sastavak „Salon u. Zagrebu*'^ .-,j ..v . • . 124
- lao —
Strana
Biatinska reč gledeć na osnovu starinskoga ilirskog pra-
vopisa 129
Govor prigodom dvjestagodišnjice uspomene najglasovi-
tijeg hrv. pjesnika Ivana Gundulića 134
List Josipu barunu Jelačiću Bužinskomu prigodom Ime-
novanjia banom g. 1848 • 147
^r'^i::«yi^^:,v"^:^
1 .
This book should be returned to
the Library on or before the last date
stamped below.
A fine is incurred by retaining it
beyond the specified time.
Please return promptly.
•^
^